Dodjela azila izbjeglicama iz politički nestabilnih ili ratom pogođenih država u nadležnosti je zemalja članica Europske unije koje ih mogu prihvatiti ili vratiti nazad u zemlje ulaska u EU kao što su Hrvatska, Italija i Grčka. U Dublinskom sporazumu stoji da izbjeglice moraju podnijeti zahtjev za azil u zemlji članici EU-a u koju su najprije došle.
Međutim, sudionici četvrtog panela građana održanog online u sklopu konferencije o budućnosti Europe, upozorili su na nejednakost šansi u dobivanju azila. Oni koji ga zatraže u Nizozemskoj imaju čak osamdeset posto šansi da će dobiti pozitivno rješenje. S druge strane, kao negativan primjer istaknuta je Hrvatska koja odobrava zanemarivi postotak pristiglih zahtjeva.
„Hrvatska nikome ne odobrava azil zbog čega su izbjeglice primorane da ilegalno prelaze granice na putu prema zapadu. Međutim, ukoliko im se dokaže da je Hrvatska prva država Europske unije u koju su ušli, tada ih druge države članice mogu vratiti u našu zemlju. Tako nalaže Dublinski sporazum koji je po nama jedan zastarjeli model rješavanja ovih problema te smo predložili njegovo ukidanje“, izjavila je Dajana Milinković iz Umaga, jedna od troje predstavnika iz Hrvatske koji su sudjelovali na online konferenciji.
Predstavnici radne skupine koja se bavila europskim sustavom azila dodali su da bi najprije trebalo postići konsenzus o raspodjeli izbjeglica po svim zemljama članicama EU-a. Trenutnu raspodjelu ocjenjuju nepravednom jer su „najopterećenije“ one zemlje koje su nalaze na vanjskim granicama EU-a, odnosno na „prvoj liniji“.
Sudionici panela su na online sjednici u nedjelju zaključili da svi zahtjevi za azil moraju proći kroz jednaku proceduru te se moraju vrednovati prema jednakim kriterijima. Kako bi se to postiglo, Europska unija bi trebala osnovati središnju instituciju ili agenciju koja bi odlučivala o dodjeli azila i smještaju azilanata.
„Trenutno postoji više od sto agencija na području Europske unije koja se bave prihvatom i integracijom izbjeglica. No, ako želimo biti brži i efikasniji, treba nam koordinirano upravljanje i detaljan program za socijalizaciju i integraciju kojeg treba predstaviti ne samo donositeljima odluka na završnoj konferenciji sljedeće godine, već i azilantima kako bismo čuli što oni imaju za reći“, poručio je Dragan Volarević iz Zadra, još jedan od hrvatskih sudionika.
Važnost socijalizacije i integracije istaknula je i Dajana Milinković koju je ugodno iznenadio vrlo mali broj negativnih komentara i izjava upućenih azilantima i izbjeglicama unatoč čestim medijskim izvještajima o njihovim kaznenim djelima.
„Predstavnici iz Bugarske spomenuli su da imaju brojna napuštena sela u kojima bi mogli smjestiti tražitelje azila. No, smatram da je to potpuno pogrešan pristup. Njih treba uklopiti u novu sredinu u kojoj će imati priliku upoznati domicilno stanovništvo, lokalne običaje, kulturu i mentalitet, a ne stvarati zasebne enklave“, dodaje.
Volarević i Milinković složili su se s time da se mora ubrzati postupak rješavanja zahtjeva za azil koji može potrajati više godina, što nije dobro za izbjeglice koje previše vremena provode po prihvatnim centrima. Postupak se mora ubrzati pogotovo kad su u pitanju djeca bez roditeljske pratnje. Smatraju da tu djecu treba hitno smjestiti u udomiteljske obitelji kako bi dobila osjećaj sigurnosti i svu potrebnu brigu.
Osim nove institucije, sudionici panela predložili su uvođenje sankcija za one države članice koje bi odbile primijeniti donesena rješenja, koje bi uskratile izbjeglicama pravo na azil i prekršile Konvenciju o ljudskim pravima.
Osim migracija, tema četvrtog panela konferencije bila je pozicija Europske unije u svijetu. Građani iz te radne skupine predviđaju da SAD, nakon nedavnih događaja u Afganistanu, više neće biti toliko aktivan u međunarodnoj politici. Zbog toga predlažu osnivanje europske vojske radi jačanja europskih obrambenih kapaciteta, tim više što nisu sve članice EU-a ujedno i članice NATO saveza.
Sljedeću će sjednicu sudionici panela o migracijama i poziciji EU u svijetu održati u siječnju u nizozemskom Maastrichtu.