Iz udruge ocjenjuju da su štetni trenutni zakoni, uredbe i pravilnici, da nisu usklađeni sa zakonodavstvom Europske unije i onemogućuju razvoj ekstenzivnog stočarstva na hrvatskom krškom području.
Zbog toga su, navode, podnijeli tužbe Ustavnom i Upravnom sudu te su se izravno obratili povjereniku za poljoprivredu Europske komisije Januszu Wojciechowskom.
Krški pašnjaci, napominju, najveći su zemljišni resursi u Republici Hrvatskoj i antropološko naslijeđe, a ruralni i regionalni razvoj i proizvodnja hrane na autohtoni, prirodni i ekološki način jedan je od ključnih projekta EU.
Međutim, upozoravaju iz udruge, Hrvatske šume i Ministarstvo poljoprivrede krške pašnjake definiraju kao nepoljoprivredno zemljište, ili zemljište "koje nije namijenjeno poljoprivrednoj proizvodnji" te na njima zabranjuju ispašu.
Prozivaju ih i da su sastojine pod dračicima, garizima, makijom, šibljacima i šikarom kategorizirali kao nepoljoprivredno zemljište i takve površine ne daju u zakup, a one su sastavni i neizostavni dio krškog pašnjaka.
Napominju da je na području krških pašnjaka trenutno prisutno 158.408 uvjetnih grla stoke, što je broj životinja izražen u težini od po 500 kilograma.
Prema kriteriju Ministarstva poljoprivrede, jednom uvjetnom grlu pripada 3,3 hektara pašnjaka, pa bi stočarima za pašarenje prema tom kriteriju trebalo biti dodijeljeno više od 520.000 hektara pašnjačkih površina. Hrvatske šume su, prema dostupnim podacima, sklopile ugovore za samo 10 posto stvarnih potreba poljoprivrednika/stočara, kažu u Hrvatskim krškim pašnjacima.
"Imamo situaciju da je lička buša zaštićena autohtona vrsta, a da je 'bušik', pašnjak na kojem je nastala kao pasmina, isključen iz ispaše", tvrde u priopćenju.
S druge strane, dodaju, neki kažu da su stočarima dodijeljene površine udaljene 20 do 30 kilometara od farmi, da su često nepristupačne i bez mogućnosti gradnje nadstrešnice za stoku, tora ili pojilišta.
U takvim uvjetima je gotovo nemoguće gospodariti tim površinama, niti ostvariti bilo kakvu poljoprivrednu proizvodnju, kažu u udruzi.
Zaključuju kako je sazrjelo vrijeme za dubinsku i temeljitu rekonstrukciju Hrvatskih šuma - državnog javnog poduzeća, kao i rukovodstva Ministarstva poljoprivrede, koje bi trebalo služiti isključivo interesima hrvatske poljoprivrede, a ne interesnih pojedinaca.