Predsjednik udruge Andrej Grubišić istaknuo je da statistički podaci pokazuju da se stvari po pitanju mirovinskog sustava i mirovina suštinski ne mijenjaju nabolje, odnosno da sustav ne daje rezultate, dok postojeći makroekonomski i demografski pokazatelji i trendovi ne sugeriraju da bi se stvari mogle popraviti u idućih 10 ili 20 godina.
Kako je ilustrirao, od 100 kuna mirovinskih doprinosa, 75 kuna ide u prvi mirovinski stup koji služi za isplatu mirovina postojećim umirovljenicima, dok se preostalih 25 kuna prema zakonskoj obavezi uplaćuje u drugi mirovinski stup, što se promatra kao "privatno" ulaganje, pri čemu njime upravlja jedan od četiri obvezna mirovinska fonda.
Suštinski, kada je riječ o uplatama u prvi stup, istaknuo je Grubišić, umjesto uvriježene "generacijske solidarnosti" moglo bi se govoriti o "dobronamjernoj Ponzijevoj shemi". Naime, kako je pojasnio, osim što te uplate odmah idu u tekuću potrošnju i ne omogućavaju ostvarivanje ikakvog prinosa za uplatitelje, oni dolaze u situaciju da da se moraju nadati da će i u budućnosti postojati dovoljan broj ljudi kako bi se, po principu solidarnosti, i njima iz tog sustava mogle isplaćivati mirovine.
Grubišić je napomenuo da im to nitko ne može garantirati, kako i zbog demografije, tako i zbog povećane mobilnosti mladih na jedinstvenom europskom tržištu rada.
Kada je riječ o drugom mirovinskom sustavu, trenutni portfelj četiri obvezna mirovinska fonda (OMF) iznosi oko 125 milijardi kuna, a struktura ulaganja pokazuje da se oko 60 posto te imovine nalazi u hrvatskim državnim obveznicama.
Tako, s obzirom da država plaća kamate na te obveznice, Grubišić je ustvrdio da jedini način na koji može doći do tih sredstava jest oporezivanje građana, pa tako ispada da dobar dio ostvarenog prinosa građani plaćaju iz svog džepa.
Iako je rekao da mu nije namjera kritizirati ulagačku politiku postojećih fondova te da ova udruga s njihovim udruženjem želi graditi partnerski odnos, ustvrdio je da je tek mala količina novca koji građani imaju na svom računu u II. mirovinskom stupu uložena u nešto što u razdoblju od 20 ili 30 godina može osigurati ozbiljnije prinose.
S obzirom da je uplata u drugi stup zakonska obveza poslodavca, s vremenom je to kreiralo nezainteresiranost građana, a Grubišić smatra da bi ih trebalo u većoj mjeri početi osvještavati da je riječ o njihovom novcu.
Naime, kako je istaknuto na konferenciji za medije, od 2,07 milijuna građana koji štede u obveznim mirovinskim fondovima, njih čak 95,5 posto ne sudjeluje u biranju svog mirovinskog fonda, već ih REGOS automatizmom raspoređuje.
Stoga, Grubišić je istaknuo da po njemu drugi mirovinski stup treba liberalizirati, u smislu da građani mogu sami donositi odluku o članstvu u fondu te da imaju mogućnost korištenja tih sredstava, što bi razvilo svijest i o postojanju tog novca.
Pritom, pojasnio je da novac namijenjen drugom stupu formalno pripada radniku, poslodavac ga ima obvezu doznačiti, a radnik bi tada imao mogućnost odlučiti hoće li ga uložiti u jedan od četiri fonda, potrošiti, ili primjerice uložiti u Rimac Automobile.
Također, smatra da s vremenom treba povećavati udjel ulaganja u instrumente iza kojih su potencijalne produktivne aktivnosti, pri čemu je kao primjere ulaganja naveo vlasničke i dužničke vrijednosne papire poduzeća, ETF-ove (exchange trade funds) koji prate globalne svjetske indekse, kao i ulaganja u private equity i venture capital fondove.
"Mladi koji ulaze na tržište rada trebali bi prestati uplaćivati u prvi stup"
Kako je istaknuo, stvari treba promatrati na dugi rok, da nitko ne može očekivati veće mirovine bez investiranja, no i da pritom postoje "pogoci" i "promašaji".
Pritom, regulacija je ta koja mora omogućiti da se veći dio novca ulaže u produktivne stvari, uz istovremeno smanjenje ulagačkog udjela u državnim obveznicama, pri čemu zakonsku obavezu da 50 posto portfelja mora biti u tim obveznicama smatra lošom.
Grubišić također smatra da bi mladi ljudi, koji sada ulaze na tržište rada, trebali prestati uplaćivati u prvi mirovinski stup i imati u cijelosti slobodu raspolagati s 20 posto namijenjenih uplatama u dva stupa.
S vremenom bi se zbog toga dogodio "gap" u proračunu, no Grubišić pojašnjava da s jedne strane nije prevelik broj mladih koji ulaze na tržište rada, a s druge strane će i biologija "odraditi svoje", u smislu trajanja života starijih umirovljenika.
"I tako bi se polako mogla početi transferirati odgovornost i forsirati ljude da počnu aktivno razmišljati", zaključio je Grubišić.
Izvršna direktorica udruge Manuela Ćelić Marušić istaknula je da se teme mirovina i mirovinskog sustava tiču svih hrvatskih građana, da trenutni iznosi mirovina uglavnom nisu dovoljni za pristojan život, a dok se promotre i gospodarski te negativni demografski trendovi, lako se dolazi do zaključka da je psotojeći sustav neodrživ te da su promjene nužne.
Članica udruge Vedrana Pribičević istaknula je da treba razmišljati o načinima kako povećati prinose, pa je tako između navela ulaganja u dionice ili nekretninske fondove.
"Puno je različitih opcija, ali ovako jednostavno dalje više ne ide", poručila je Pribičević, apostrofirajući i da građanima treba dati mogućnost da sami odlučuju o svojoj mirovini.