“Iako je postignut napredak u nekoliko područja, određeni broj ključnih pitanja ostao je neriješen. Stoga je odlučeno da se pregovori odgode do sljedećeg sastanka ministara poljoprivrede u lipnju”, objavilo je Vijeće EU-a.
Pregovarači pokušavaju dogovoriti reforme Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) za razdoblje od 1. siječnja 2023. Poljoprivredna politika je prva zajednička politika EU-a i na nju odlazi trećina europskog proračuna.
Ministri poljoprivrede država članica dogovorili su u listopadu zajedničkoj stajalište na temelju kojeg pregovaraju s Europskim parlamentom. Cilj reforme je potaknuti poljoprivrednike na ekološki prihvatljiviju proizvodnju.
ZPP ima najveći pojedinačni iznos u proračunu EU-a. Za sljedećih sedam godina za tu politiku namijenjeno je 387 milijardi eura, od toga 270 milijardi za izravna plaćanja. Za Hrvatsku je predviđeno 5 milijardi eura. Pregovarači se nisu do kraja 2020. uspjeli dogovoriti o novim pravilima, koja su se trebala početi primjenjivati od početka ove godine, stoga je odlučeno da se reforma odgodi za dvije godine i počne provoditi od 1. siječnja 2023.
"Ozelenjavanje" poljopriredne politike ključna je riječ oko koje se sve vrti u pregovorima o reformama. Ideja je da poljoprivrednici dobivaju financijsku potporu pod uvjetom da proizvode na način koji je povoljan za okoliš i klimu. Oni poljoprivrednici koji u svojoj proizvodnji budu išli i preko osnovnih ekoloških i klimatskih zahtjeva dobit će dodatnu financijsku potporu.
Za tu se svrhu uvode novi instrumenti "eko-sheme". Za te nove instrumente, prema stajalištu Vijeća, bit će namijenjeno 20 posto u proračunu koji je namijenjen za izravna plaćanja poljoprivrednicima.
Zastupnici traže da se za eko-sheme poveća izdvajanje na najmanje 30 posto izravnih plaćanja, a države članice spremne su prihvatiti 25 posto. Postoje također neslaganja oko trajanja prijelaznog razdoblja za uvođenje eko-sheme. Sudjelovanje u eko-shemama ne bi bilo obvezno za poljoprivrednike, ali oni koji žele mogli bi dobiti više poticaja od onih koje ne žele.
Države članice žele zadržati slobodu i same odlučivati sukladno svojim potrebama koju ću vrstu ekološke proizvodnje odabrati, poput primjerice precizne poljoprivrede, agrošumarstva, organske poljoprivrede itd. S druge strane, parlamentarci traže stroži okvir i usklađivanje nacionalnih poljoprivrednih politika s europskim strategijama za zaštitu okoliša i klime, poput Europskog zelenog plana.