Kina, Japan i Južna Koreja odlučili su slijediti Europsku uniju obećavši u zadnje vrijeme da će im cilj biti „nulte neto” emisije. To je obećao i izabrani američki predsjednik Joe Biden tijekom predizborne kampanje.
Iduće godine trebale bi iznijeti prve praktične mjere za ostvarenje tih ciljeva, u sklopu obveza preuzetih temeljem Pariškog sporazuma o klimi, a određivanje cijene za emisiju ugljika bit će u njihovu središtu, kazali su stručnjaci za Reuters.
„Svaka zemlja morat će pronaći vlastiti put za ostvarenje nulte neto emisije, ali očekuje se da će određivanje cijene ugljika biti jako važan dio toga”, rekla je Wendy Hughes, dužnosnica Svjetske banke zadužena za tržišta ugljika i inovacije.
Načelo je jednostavno: cijena ugljika određuje koliko poduzeća moraju platiti za svoje emisije. Što je ona viša, to je veći poticaj da se manje zagađuje i ulaže u tehnologije s niskom emisijom ugljika.
Vlade mogu nametnuti to plaćanje putem poreza na ugljik koji poduzeća moraju platiti kada zagađuju ili putem sheme za trgovanje kvotama za emisiju ugljika, kao što je europski ETS.
ETS određuje maksimalnu količinu emisija koji neki sektor ili skupina sektora može proizvesti. Kreira „dozvole” za emitiranje ugljika koje poduzeća mogu kupiti za svaku tonu CO2 koju emitiraju.
Mnoge zemlje, od Europe i Južne Koreje do Kine i Kazahstana već su pokrenule takve sheme različitog opsega.
Više od petine globalnih emisija obuhvaćeno je kroz 46 nacionalnih shema za naplaćivanje emisija ugljika koje se trenutačno provode ili su u fazi planiranja, kao i 32 regionalna sustava unutar država, po podacima Svjetske banke.
Najveća od tih shema, europsko tržište ugljika, očekuje veliku reformu.
Otkako je 2005. europski sustav uveden, emisije od termoelektrana i tvornica koje u njemu sudjeluju pale su za 35 posto, više nego u sektorima koji nisu obuhvaćeni tom shemom.
„ETS je dokazao svoju učinkovitost”, istaknuo je Frans Timmermans, izvršni potpredsjednik Europske komisije zadužen za klimatsku politiku. „ETS pokazuje da je plaćanje za emisije ugljika snažan pokretač za trenutačne promjene u potrošnji energije”.
Primjerena cijena ugljika
Kad je riječ o energetskom sektoru, shema je pridonijela tome da termoelektrane na ugljen postanu neekonomične, u odnosu na elektrane na plin ili obnovljive izvore energije.
Ali ključno je odrediti primjerenu cijenu ugljika. Ako je preniska, poduzeća nemaju dovoljan poticaj da smanje emisije; ako je previsoka, može biti štetna za industriju.
EU, koji želi jače smanjenje emisija kako bi ostvario svoje nove klimatske ciljeve do 2030., predložit će širenje i reformu ETS sustava od iduće godine.
Promjene predviđaju uključivanje više sektora, kao što je brodski prijevoz tereta, i ograničavanje besplatnih dozvola za europsku industriju kako bi joj se pomoglo da lakše konkurira prekomorskim poduzećima koje nemaju troškove za emisije ugljika.
Cijena ugljika, koja trenutačno iznosi oko 27 eura po toni CO2, mora biti tolika da potiče industriju na ulaganja u tehnologije koje smanjuju emisije kao što je vodik, ističu analitičari.
„Cijena ugljika mora biti dovoljno visoka da omogući Europskoj uniji da postigne nultu neto emisiju do 2050”, rekao je Mark Lewis, glavni strateg za održivost pri BNP Paribasu.
„Zbog toga mislim da je oko 90 eura po toni razumno očekivati do 2030.”, rekao je.
Osiguranje protiv šokova
Druga velika gospodarstva dostižu EU u tom pogledu. Kina, sada najveći svjetski zagađivač, planira pokrenuti vlastiti nacionalni ETS sustav, možda već iduće godine. To će biti najveći takav sustav na svijetu i trebao bi obuhvatiti nekoliko milijardi tona CO2 od termoelektrana na godinu.
Stručnjaci ističu da je Kina ubrzala pripreme za pokretanje svojeg ETS-a otkako je kineski predsjednik Xi Jinping u rujnu objavio da će Kina postati ugljično neutralna do 2060.
„Osjeća se žurba kakva nije već dugo viđena”, rekao je odvjetnik iz Pekinga Shawn He, koji pomaže poduzećima u vezi emisija.
EU surađuje s Kinom u razvoju politika za naplaćivanje emisija ugljika već više od deset godina, kad je riječ i o pilot regionalnim tržištima koja Kina sada ima i o nacionalnoj shemi.
Jos Delbeke, bivši visoki europski dužnosnik za klimu koji je vodio razvoj ETS-a, rekao je da je savjetovao Kini da izgradi sustav koji će s vremenom biti postupno reformiran i koji bi mogao izdržati gospodarske šokove.
EU je naučio tu lekciju nakon financijske krize 2008., kada su određeni čimbenici uključujući manjak fleksibilnih pravila doveli do toga da tržište nije moglo odgovoriti na smanjenje emisija izazvano recesijom pa se pojavio višak jeftinih dozvola.
Cijena za dozvole za ugljik nije se oporavila do 2018. EU je od 2019. odlučio uvesti „rezerve za tržišnu stabilnost” kojima je uklonjen višak dozvola iz sustava.
Kineske pilot sheme već su razmotrile korištenje sličnih rezervi, rekao je Huw Slater, viši konzultant za ugljik u konzultantskoj tvrtki ICF u Pekingu.
„Malo je rano na nacionalnoj razini da bi se moglo znati hoće li uvesti sličnu mjeru, ali to je sasvim moguće”.
Ugljik preko granica
Uvođenje jedinstvene, globalne cijene za ugljik i dalje je daleko.
„Zamisao o globalnoj cijeni za ugljik temelji se na pretpostavci da ćemo imati desetke povezanih sustava za trgovanje emisijama ugljikom. To se nije dogodilo”, rekao je David Hone, glavni savjetnik za klimu pri Shellu, koji koristi internu cijenu ugljika kako bi lakše ostvario svoje ciljeve kad je riječ o održivosti.
Interne cijene ugljika također pomažu zaštititi ulaganja od budućih politika naplaćivanja emisija ugljika.
Pregovori u sklopu UN-a dvije godine nisu doveli do dogovora o zajedničkom skupu pravila za međunarodna tržišta ugljika.
Izostanak globalne koordinacije potaknuo je EU da počne pripremati mehanizam za graničnu prilagodbu emisija ugljika, namet na uvoz robe poput čelika i cementa u čijoj proizvodnji nastaju velike emisije ugljika. Time se želi zaštititi europsku industriju od jeftinijeg uvoza iz regija s puno blažim klimatskim politikama.
U Sjedinjenim Državama, Joe Biden obećao je učiniti isto, planirajući dva bilijuna američkih dolara za smanjenje emisija.
To bi trebalo potaknuti države s blagim klimatskim politikama da „počnu razmišljati kako će krenuti u smjeru smanjenja emisija ugljika kako bi ostale konkurentne”, kazala je Hughes iz Svjetske banke.
„Moguće je uspostaviti poveznice između domaćih sustava za trgovinu emisijama”, kazala je. „Dugoročno, globalna cijena za ugljik je poželjna... činjenica da je još ne vidimo ne znači da se stvari ne kreću u pravom smjeru”.