Opis vrsta koje pripadaju rodu pauka Harpactea objavljen je u nedavnom broju međunarodnog znanstvenog časopisa Systematics and Biodiversity, od kojih jedna vrsta potječe iz špilje u sjeveroistočnim talijanskim Alpama, a dvije iz nekoliko pećina na Biokovu.
Autori članka, Leonardo Platania sa Sveučilišta Pompeu Fabraiz Barcelone, Miquel Arnedo sa Sveučilišta Barcelona i Martina Pavlek s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, temeljito su analizirali postojeće vrste i doveli u pitanje određenje 250 godina poznate skupine.
Dugačak čak 3,28 mm
Pauk Salvatoreova harpaktea (Harpactea salvatorei) pronađen je u pećini Grotta della vecchia diga u talijanskoj općini Barcis. Oklop mu je dugačak 2.95 mm, a ime je dobio po ocu jednog od autora. Vrsta je pronađena upravo kad je Salvatore, koji je nadahnuo svoga sina za prirodu, slavio svoj 60. rođendan.
Drugi, Daminijeva harpaktea (Harpactea damini) nađen je u jedva nešto dužoj od sto metara Jujnovića pećini na Biokovu. Iz te male pećine pošle je godine također opisan jedan novi kukac. Oklop mužjaka nove vrste dugačak je 2.05 mm, a oklop ženke 3 milimetra. Dobila je ime po prvom hrvatskom stručnjaku za pauke Narcisu Daminu (1845–1905). Damin je objavio prvi popis pauka Hrvatske i prikupio najveću zbirku pauka koja postoji u Hrvatskoj. Daminijeva harpaktea pronađena je u još osam pećina, od kojih se sedam nalazi na Biokovu i jedna na Mosoru.
Treća vrsta opisana je je iz 363 metara duboke posve vertikalne jame Biokovka, a poznata je još tri iz speleološke pojave, također sve s Biokova. Oklop mužjaka dugačak je čak 3,28 milimetra i „lako je prepoznatljiv po robusnim pedipalpima s 'napuhanim' segmenima“, kaže se u tekstu.
Pedipalpi su prvi par ekstremiteta kod pauka, smješteni bočno od usta. Kod ženki se taj par ekstremiteta ne razlikuje znatno od ostalih nogu za hodanje, dok kod mužjaka ima ulogu organa za parenje. Ta je robusnost podsjetila autore na hrvatskog boksača Matu Parlova (1948–2008), europskog i svjetskog prvaka te zlatnog olimpijca. Premda je karijeru proveo u Puli, podrijetlom iz imotskih Ričica podno Biokova na kojem su pronađeni pauci.
Koliko ih nikad nećemo upoznati?
Prva vrsta toga roda opisana prije više od 250 godine, a današnji naziv rod je dobio prije 80 godina. Jedna je od najraznolikijih i najzastupljenijih skupina mediteranske faune pauka, kažu autori. Međutim, većina se radova u toj dugoj povijesti bavila opisima samo pojedinačnih novih vrsta, pa su se oko njezina poznavanja nagomilale brojne dileme i neke odrednice roda dovedene u pitanje.
Naši rezultati jasno zahtijevaju redefiniciju ne samo rodova Harpactee, već i većine trenutnih drugih rodova unutar potporodice Harpacteinae, kažu autori u tekstu i zaključuju da je za takav zahvat potreban znatno veći broj prikupljenih uzoraka.
Dinarski krš je područje s najizraženijim podzemnim biodiverzitetom u svijetu. Svake godine ondje se otkrije niz novih vrsta. Svojom sićušnosti znatno manje privlače pažnju javnosti od krupnih, opasnih ili egzotičnih životinja. Smatralo se da kukci čine polovicu svih životinjskih vrsta na zemlji. Neki stručnjaci smatraju se taj dio penje čak na 80 posto! O najvećem dijelu toga mnoštva znaju se te osnovne činjenice o njihovoj građi, a sve ostalo i dalje ostaje tajna. A najviše koliko je, kad se ima u vidu upravo objavljen podatak je aktualnom nestanku tri čevrtine polupacija poznatih vrsta, tek nestalo nepoznatih sićušnih vrsta koje su nezamjenjiv dio svakog ekosistema.