Kako se navodi u priopćenju te konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju objavljenom u srijedu, Hrvatska ni u proizvodnji šljiva ne uspijeva postići dobre proizvodne rezultate, a posljednjih godina zbog različitih tržišnih poremećaja došlo je i do odustajanja i prestanka uzgoja šljive kod pojedinih većih proizvođača.
Hrvatska proizvodnja šljiva bilježi velike oscilacije posljednjih godina, ističu iz Smartera potkrepljujući to podacima o najvećoj proizvodnji od 14.487 tona 2018. godine, do nešto više od 8.000 tona koliko je urod bio u 2014. godini.
Ove godine se zbog mraza i lošeg vremena ponovo očekuje lošija proizvodnja nego što je to bilo prethodnih godina, kažu u Smarteru, dodajući kako je trenutna ponuda konzumne šljive ove godine dobra, ali "na tržištu dominira uvozna konzumna šljiva, čija se cijena kreće od sedam do deset kuna za kilogram".
"Za razliku od Hrvatske čija proizvodnja šljiva ne pokazuje znakove oporavka i rasta, susjedne zemlje poput Srbije, BiH, pa i Sjeverne Makedonije, ali i Rumunjske uspješno razvijaju svoju proizvodnju, te osim konzumne šljive sve više plasiraju i izvoze različite proizvode na bazi ovog voća - od rakije, sušenih šljiva, kompota do pekmeza", ističe stručnjak Smartera Miroslav Kuskunović.
Iznosi i podatke kako Srbija proizvodi oko 500.000 tona šljiva, u BiH se proizvodnja kreće od 150.000 do 200.000 tona, Rumunjska je također na 500.000 tona, a ta je zemlja 2018. imala rekordnu proizvodnju od čak 830.000 tona.
"Podaci Državnog zavoda za statistiku za Hrvatsku pokazuju da je još 2008. godine ova proizvodnja bila 48.614 tona, od čega je više od 32.000 tona bilo za vlastite potrebe u ekstenzivnom uzgoju, a 2019. proizvodnja je bila samo 9403 tone", navodi Kuskunović.
Prema službenim podacima šljiva se uzgaja na 4500 hektara, uglavnom u Slavoniji i Baranji.
Iz Smartera prenose i podatke koji pokazuju da i kod šljive Hrvatska ima negativnu vanjskotrgovinsku bilancu - lani je uvezeno 2535 tona svježih šljiva, vrijednih 1,5 milijuna eura, dok je izvoz bio 845 tona za samo 540.000 eura.
Najviše šljive uvezeno je iz Srbije - 913 tona, Moldavije - 619 tona, Sjeverne Makedonije - 427 tona, dok je Hrvatska lani izvezla 389 tona konzumne šljive izvezla, gdje je završilo i 57 tona osušene šljive.
No, Hrvatska je lani uvezla gotovo tisuću tona osušene šljive, vrijednosti više od dva milijuna eura, od čega dvije trećine dolazi iz Čilea i Srbije, podaci su iz priopćenja Smartera.
Naglašavaju kako svi podaci pokazuju da je proizvodnja voća u Hrvatskoj u strukturnim problemima, koji su uvjetovani ne investiranjem u nove tehnologije, sorte, moderne nove nasade, osiguranje voćnjaka, kao i u pokušaj da se kroz osmišljavanje i proizvodnju proizvoda više cjenovne kategorije ta proizvodnja pokuša revitalizirati.
Jedan od ključnih problema je, kako navode, i to što se vjerojatno jedan veliki dio proizvodnje i prerade (posebice u rakiju i pekmeze) odvija u sivoj zoni koju je teško kontrolirati.
"Sve to ukazuje kako je za ovu, kao i za druge proizvodnje, potrebno izraditi kvalitetnu strategiju te analizu gdje se i kakve sorte mogu proizvoditi, napraviti procjenu o tržišnoj konkurentnosti, regionalizaciji, potrebi investicijskih ulaganja te integraciji koja će omogućiti proizvođačima da pronađu priliku u plasmanu ovog sve traženijeg voću na EU tržištu. Izuzetno je važno pronaći načina da se domaće potrebe za šljivom kao sirovinom za prerađivačku industriju, koja ima snage za značajnije izvozne iskorake i daljnji razvoj proizvoda s dodanom vrijednošću, poveže s domaćom proizvodnjom šljive", ocjenjuju stručnjaci Smartera.
Navode, naime, kako je i domaća prehrambena i industrija pića "sve gladnije za kvalitetnom domaćom šljivom zbog čega su okrenute uvozu" te se, prema nekim procjenama, godišnje uveze oko 5000 tona melase od šljiva za potrebe proizvodnje jakih alkoholnih pića, pretežito rakije.
U Smarteru stoga smatraju kako i domaći proizvođači jakih alkoholnih pića i drugih prerađevina svojom nabavnom politikom mogu imati ulogu jačanja proizvodnje šljiva u Hrvatskoj.
Ogromna potražnja na europskom tržištu
Iz Smartera ističu i kako sve europske analize pokazuju da je šljiva najperspektivnije koštunjavo voće za izvoz u Europu, a tržišna vrijednost za šljive u EU premašuje 300 milijuna eura.
Podsjećaju i da je proizvodnja šljive podložna klimatskim uvjetima, da su mraz i prekomjerna kiša drastično smanjili europsku opskrbu šljivama posljednjih godina, a problema je bilo i s izvansezonskom opskrbom zbog suše u Južnoj Africi, glavnom dobavljaču šljive izvan Europe. To je stvorilo mogućnosti za alternativne dobavljače kao što su Čile, Moldavija, Srbija i Sjeverna Makedonija, BiH koje su se posljednjih godina pozicionirale na tržištu kao veliki izvoznici s izuzetno povoljnim cijenama, napominju iz Smartera.
Po ocjeni stručnjaka te konzultantske tvrtke, najviše prilika za izvoz šljive pružaju Njemačka i Velika Britanija.
Iznose, naime, podatke da je Njemačka 2018. uvezla čak 43.000 tona, od čega polovicu iz Italije i Španjolske, dok je najveći neeuropski dobavljač bila Južna Afrika s 4.800 tona.
Iako se uvoz šljiva u Veliku Britaniju smanjio proteklih godina, ta je zemlja i dalje drugi najveći uvoznik i u 2018. je uvezeno 39.000 tona.
Nizozemska je trgovačko središte za uvoz voća izvan sezone i najveća je zemlja uvoznica šljiva neeuropskog podrijetla - 2018. je uvezla 32.000 tona, pri čemu su glavni dobavljači Južna Afrika i Čile, a količina od 23.500 tona bila je (ponovno) izvezena na druga EU tržišta.
Iz Smartera napominju kako u Francuskoj uvoz čini samo mali dio ukupne potrošnje, uvoz se kreće oko 15.800 tona, što je samo osam posto francuske potrošnje, a većina stiže iz Španjolske (9.200 tona).
Poljska, koja je jedan od većih europskih proizvođača, je i veliki uvoznik šljiva, a kada su lokalni prinosi niski većinom uvozi iz Španjolske i Moldavije.
"Tih nekoliko tržišta pokazuje da postoje dobra prilike da Hrvatska na zajedničkom europskom tržištu iskoristi mogućnosti izvoza, ali se mora napraviti značajna promjena u proizvodnji, otkupu i preradi. Treba ponuditi dovoljne količine, kvalitetu, konkurentne cijene. Naravno, ništa se ne može napraviti bez bolje organizacije, udruživanja, te strateškog promišljanja ove proizvodnje", poručuju iz Smartera.