Izložba, koja se trebala zatvoriti 24. srpnja, u kustoskoj koncepciji Željka Luketića obrađuje i analizira značajnu, ali dosad slabo obrađenu temu u području grafičkog dizajna za diskografsku industriju bivše Jugoslavije.
Omotnicama ploča koje su oblikovali neki od najcjenjenijih hrvatskih i jugoslavenskih grafičkih dizajnera od kasnih četrdesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća izložba upoznaje posjetitelje s dizajnerskom produkcijom na presjeku glazbe, diskografije, politike i propagande.
Ideja je bila pokazati, evaluirati i kontekstualizirati grafički dizajn iznimno velike jugoslavenske produkcije ploča, kao najmanje očekivanog elementa propagande, uz radove Ivana Ivezića, Milana Simića, Milenka Miletića, Mirka Ilića, Dragana S. Stefanovića, Ivana Ćuluma i drugih.
Prevladavaju arhetipska crvena boja, spomenici, petokrake, odnosno teme NOB-a, omladinskih radih akcija, rodoljubnih festivala, kao i veličanja tadašnjeg predsjednika i narodnih heroja, od figuracije do apstrakcije.
Po riječima kustosa Željka Luketića, tadašni sistem međutim, nije samo kontrolirao poruku ljubavi, bratstva, jedinstva i kolektivnog sjećanja na rat i žrtve NOB-a, nego je u jednome dijelu izražavao divljenje vođi i partiji, a država nije štedjela na izgradnji slike o sebi.
Kaže da, iako cenzure nije bilo, izdanja koja su se bavila Titom neslužbeno je provjeravala cijela niska političara, pa se smatralo da u eksperiment nikako ne treba ići, a veliki odmak od dotadašnje prakse napravio je tek Mirko Ilić za izdanje sabranih tekstova Miroslava Krleže o djelu Josipa Broza.