To je jedinstven dokument o osnivanju grčke agrarne naseobine i rijedak epigrafski spomenik takvog sadržaja u cijelome helenskom svijetu. Njegovi kameni ulomci otkriveni su u nekoliko navrata na terasi pri samom vrhu poluotočića Koludrt u Lumbardi, u sjeveroistočnom dijelu otoka Korčule (Korkyra Melaina) od 1877. godine, do 2018. godine, ističu iz zagrebačkog Arheološkog muzeja.
Lumbardska psefizma kodificira postupke i pravila kojih se bilo nužno pridržavati prigodom osnivanja isejske naseobine na otoku Korčuli, danas nepoznata imena. Natpis je vjerojatno iz 3. stoljeća prije Krista te se uklapa u tadašnja nastojanja Ise da svoj utjecaj proširi i na susjedna područja, kako na kopnu (Tragurion i Epetion), tako i na srednjodalmatinskim otocima.
Natpis, koji u osnovi ima oblik uredbe, propisivao je obveze i prava prvih kolonista, utemeljitelja naseobine, onih kojima je bio dodijeljen prostor za podizanje kuće i za okućnicu, kao i zemlja za obradu izvan prostora grada.
U dugačkom popisu kolonista navedenih nakon uvodnog dijela su njihova imena raspoređena u tri stupca, u skladu s njihovom pripadnošću odgovarajućim dorskim filama, odnosno plemenima - Dimani, Hili i Pamfili. Sačuvano je približno oko 180 imena, a izvorno je natpis vjerojatno sadržavao oko 300 imena, kažu iz Arheološkog muzeja.