"Odbijajući postupiti u skladu s privremenim mehanizmom premještanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, Poljska, Mađarska i Češka Republika povrijedile su svoje obveze koje proizlaze iz prava Unije", kaže se u priopćenju Suda EU-a.
Sud ističe da se te tri države ne mogu pozivati na svoje odgovornosti u području očuvanja javnog poretka i zaštite unutarnje sigurnosti ni na navodnu nefunkcionalnost mehanizma premještanja kako bi se izuzele iz provedbe tog mehanizma.
Tužbu protiv te tri zemlje podnijela je Komisija, koja je zatražila da Sud utvrdi da su one povrijedile svoje obveze koje proizlaze iz prava Unije time što nisu u redovitim vremenskim razmacima, a najmanje svaka tri mjeseca, navele odgovarajući broj podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji se mogu brzo premjestiti na njihovo državno područje i time što, posljedično, nisu ispunile svoje naknadne obveze premještanja.
Sud je zaključio da su te tri zemlje povrijedile odluku koju je Vijeće donijelo s ciljem premještanja na obveznoj osnovi 120.000 podnositelja zahtjeva za međunarodnom zaštitom iz Grčke i Italije u druge države članice Unije.
Vijeće EU-a je kvalificiranom većinom bilo donijelo odluku o obvezujućim kvotama za premještanje tražitelja azila kako bi se pomoglo Grčkoj i Italiji, zemljama na vanjskim granicama Unije koje su bile pod najvećim migrantskim pritiskom.
Poljska je potom navela da može primiti 100 osoba, ali nije preuzela nijednu, dok je Češka prihvatila samo 12 osoba.
Mađarska, s druge strane, ni u jednom trenutku nije navela broj osoba koje se mogu premjestiti na njezino državno područje u skladu s odlukom o premještanju niti je primila ijednu osobu.
Odluku Vijeća o privremenom mehanizmu premještanja tražitelja azila ne treba brkati s prijedlogom Europske komisije za reformu zajedničkog europskog sustava azila iz svibnja 2016.
Taj prijedlog još je uvijek u proceduri ali nema velikih izgleda da ikada bude usvojen.
Komisija je u tom prijedlogu zadržala temeljno načelo da je za razmatranje azila odgovorna ona zemlja članica u koju je tražitelj azila prvo ušao, ali je predložila uvođenja korektivnog mehanizma koji treba osigurati pravedniju raspodjelu u slučaju kada se neka zemlja nađe pod velikim migrantskim pritiskom.
Taj korektivni mehanizam bi se automatski aktivirao kada se neka zemlja članica suoči s nerazmjernom visokim brojem zahtjeva za azilom s obzirom na njezinu veličinu i gospodarsku snagu.
Čim broj tražitelja azila prijeđe 150 posto od referentne vrijednosti (koja se određuje prema BDP-u i broju stanovnika), svi novi tražitelji azila bili bi premješteni u druge zemlje članice.
Zemlje članice imale bi mogućnost i nesudjelovanja u tom mehanizmu, ali bi u tom slučaju morale platiti doprinos solidarnosti od 250.000 eura za svakog tražitelja azila za kojeg bi inače bile odgovorne, a taj bi novac išao zemlji koja primi tog migranta.
Tome prijedlogu također su se najviše protivile Mađarska, Češka i Poljska.