Zagrebačka lanena knjiga (Liber Linteus Zagrabiensis), koja je bila je izložena u posebnom okviru sa zaštitom od specijalnoga stakla i položena na čvrstu čeličnu konstrukciju pod kutom od 60 stupnjeva, nije oštećena u nedjeljnome potresu ali je, zbog mogućih daljnjih podrhtavanja tla ili naknadnih oštećenja prostora u kojemu je izložena, pohranjena u svoju, već postojeću, zaštitnu ambalažu zajedno s uređajem za daljinsku kontrolu mikroklimatskih uvjeta, priopćio je Arheološki muzej.
U četvrtak se očekuje procjena statičara
S obzirom na to da je konstrukcija zaštitnog okvira sa staklom teška oko 150 kilograma i dimenzija 400 puta 80 centimetara na njezinu osiguravanju radilo je šest djelatnika Arheološkoga muzeja u Zagrebu.
Dosadašnji podatci, koji se očitavaju na uređaju za daljinsku kontrolu mikroklimatskih uvjeta svakih 15 minuta, govore da nije došlo do prevelikih odstupanja ni relativne vlage niti temperature.
Arheološki muzej očekuje da će statičar doći u četvrtak, a nakon njegove procjene, odlučit će se o eventualnom izmještanju u sigurniji prostor.
Izvijestili su da u potresu nije oštećena ni tzv. Zagrebačka mumija, koja je u Narodni muzej u Zagrebu, čiji je sljednik Arheološki muzej stigla 1862. Nalazi se u Etruščanskoj sobi Arheološkog muzeja u Zagrebu zajedno sa Zagrebačkom lanenom knjigom. Ove dvije "starine", iako se vode u Egipatskoj zbirci, izložene su u zasebnoj prostoriji posvećenoj etruščanskim spomenicima.
Zagrebačka lanena knjiga pristigla je u Narodni muzej u Zagrebu zajedno s mumijom i pratećim inventarom. Dužina rastvorene knjige iznosi 340 centimetara, a širina razrezanih traka varira do 35 centimetara. Tekst je raspoređen u 12 stupaca koji imaju različit broj redaka, od 26 do 35. Slova su ispisana crnom tintom, dok su tintom cinober boje označene linije koje uokviruju red svakoga stupca. Platno s tekstom sačuvano je u pet naknadno razrezanih traka kojima je bila ovijena Zagrebačka mumija.
Laneni povoji knjige najduži su sačuvani rukopis etruščanskoga jezika s oko 1130 riječi. Ujedno su i jedini preostali etruščanski tekst s literarnim obilježjima i jedini očuvani primjerak lanene knjige iz antičkog doba.
Etruščanski karakter teksta na povojima prvi je utvrdio bečki egiptolog Jakob Krall 1892. nakon čitavoga niza bezuspješnih pokušaja. Tekst povoja vjerojatno predstavlja obrednik s uputama koje su primjenjivane u svetim obredima Etruščana. Paleografskom analizom u tekstu se mogu prepoznati imena nekih bogova etruščanskoga panteona uz čija se imena spominju neki žrtveni darovi i nadnevci koji se odnose na dane pojedinih svetkovina.