Nezaobilazna tema razgovora u Knjižnici Instituta Ruđera Boškovića (IRB) bila je i aktualna situacija izazvana širenjem koronavirusa, te brojem oboljelih i umrlih osoba zbog zaraze tim virusom.
Uz točne informacije ljude treba upućivati i u znanstveni proces
Ljudi žele znati što se događa s koronavirusom, znanstvenici znaju da će on mutirati, ali ne znaju kako, tek su neki od problema koje je spomenuo IRB-ov znanstvenik i popularizator znanosti dr. Saša Ceci govoreći o potrebi kvalitetnog informiranja javnosti o koronavirusu, posebice u kontekstu miješanja činjenica, mišljenja i predviđanja.
S tim u vezi, Kohlhagen je istaknuo kako, uz iznošenje činjenica o koronavirusu, treba ohrabriti i iznošenje podataka o znanstvenom procesu koji se paralelno događa, odnosno o nastojanjima stručnjaka i znanstvenika da dođu do novih spoznaja o tom virusu, kao i o svemu što se čini na putu traženja lijeka. Jer, siguran je Kohlhagen, ljudi trebaju biti upućeni i u znanstvene procese kako bi, na temelju toga, mogli kritički promišljati i ponašati se sukladno tomu.
Vezano uz aktualnu situaciju, spomenuo je i primjer australskoga centra znanstvenih medija koji na pravi i učinkovit način povezuje novinare, stručnjake i znanstvenik. Rekao je kako taj centar, među ostalim, omogućuje novinarima da u svakom trenutku ostvare komunikaciju sa stručnjacima i znanstvenicima relevantnim za temu o kojoj žele informirati javnost.
Više učiti, manje podučavati i dijeliti znanje
Dr. Kohlhagen bivši je ravnatelj australske organizacije "Quastacon-The National Science and Technology Centre", a zahvaljujući njegovu entuzijazmu i stručnosti u radu s mladima i učiteljima na svim obrazovnim razinama, ostvario je opsežne i vrlo zapažene rezultate, relevantne na međunarodnoj razini.
Osnivač je projekta "The Science Nomad" čiji je cilj pružiti potporu lokalnim edukatorima, posebice onima koji žele učiti kako, sa skromnim materijalima koje imaju, pružiti učenicima i studentima relevantno znanje i kritičko promišljanje.
Na pitanje novinara kako uspijeva motivirati učitelje za takav rad, odgovorio je kako je uglavnom riječ o dvosmjernoj motivaciji. Ipak, dodao je, najviše voli raditi sa studentima koji će tek postati učitelji kako bi ih motivirao na kreativan pristup prenošenja znanja učenicima. Pritom, svjestan je i činjenice da položaj učitelja i edukatora u društvu nije uvijek onakav kakav bi trebao biti s obzirom na važnost njihova posla.
Taj je pristup, objasnio je Kohlhagen, sažet u sintagmi - više učiti, manje podučavati, a kako je posvjedočio, polučio je dobre rezultate diljem svijeta, posebice tamo gdje su materijali bili stvarno skromni pa je trebalo pokazati dostatnu razinu kreativnosti. Istaknuo je da mu je pozicija "znanstvenoga nomada" omogućila mu je da prikupi mnoga i bogata znanja od autohtonih naroda diljem svijeta.
Kohlhagen se zauzima za pristup "malih pomaka" jer smatra da je preambiciozno očekivati da će se odmah sve promijeniti, ali siguran je da djecu treba učiti kako uočiti probleme, te kako ih rješavati. Kao primjer takvog rada spomenuo je znanstveni tjedan koji se jednom godišnje organizira u Australiji i na kojemu sudjeluju i oko pola milijuna ljudi koji imaju priliku upoznati se s načelima znanstvenog istraživanja.
Usredotočenost na primjenu novih pristupa u obrazovanju na STEM području, Kohlhagen uspješno spaja s umjetnošću, pa je tako dizajnirao i više umjetničkih djela o različitim prirodnim fenomenima.
Stečena znanja treba dijeliti i tako obogaćivati druge i sebe, poručio je Kohlhagen koji ima bogato iskustvo volonterskog rada.