Ovog utorka navečer zagrebačka City plaza bila je mjesto na kojemu su se okupili ljudi iz svih dijelova Hrvatske, različitih uzrasta i zanimanja čija su humana, nesebična i hrabra djela te nepokolebljiva volja s kojom se nose s teškim životnim prilikama posvjedočila zašto su upravo oni ponos Hrvatske.
Nagrada "Ponos Hrvatske" dodjeljuje se već 15. put, za njezino su pokretanje i održavanje zaslužni Hrvatska radiotelevizija (HRT) i 24 sata. Visoki pokrovitelj toga projekta je hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji je, uz mnoge uzvanike, i nazočio svečanosti, na kojoj su bili i direktor Styrije Boris Trupčević i ministar turizma Gari Cappelli.
Nagrade uručene u sedam skupina
Nagrade su laureatima uručene u sedam skupina, a svečanom činu za svaku od skupina prethodili su kratki video prilozi koji su u najkraćim crtama predstavili ljude koji stoji iza tih priznanja.
Tako su u prvoj skupini nagrade primile tri hrabre žene - žrtve nasilja, dok je četvrta bila spriječena doći na svečanosti. U njihov pratnji bila je ravnateljica štićeničkoga doma Željka Barić koja je poručila kako je riječ o ženama koje su heroine Hrvatske i njihova štićeničkog doma, koje su imale hrabrosti ustvrditi kako ljubav nije nasilje i da svi imamo pravo na ljubav. Đurđica Vnučec Valić, jedna od nagrađenih žena, posvjedočila je kako joj se, nakon izlaska iz sigurne kuće, vratilo samopouzdanje i bila je spremna okrenuti novu stanicu u životu, a Maria Remenar poručila je svim zlostavljanim ženama da ne trpe nasilje i da svoju djecu odgoje tako da je za njih nasilje nešto vrlo loše. S njima je nagradu primio i policajac Duje Podrug koji je nedavno spriječio pljačku banke na zagrebačkome Črnomercu, a svoju nagradu donirao je potrebitima. Na svečanosti posvjedočio kako je, nažalost, i osobno vodio zlostavljane žene u 3 sata ujutro u sigurne kuće, te ustvrdio da niti jedna žena to ne smije doživjeti.
Drugu skupinu laureatkinja činile su Maja Sever, Branka Bakšić Mitić i Mateja Medlobi, osnivačive udrugu "Ljudi za ljude". Bez obzira što ljudi kojima pomažemo žive u siromaštvu s malim primanjima, nekad im je najvažnije da imaju s kim razgovarati, a mi smo svojim radom pokazale da su ljudi u stanju napravili ono što institucije nisu, istaknula je Bakšić Mitić, dok je Maja Sever rekla kako je solidarnost jedna od najvažnijih stvari koje su dobile od ljudi koji su svjesni da u našoj neposrednoj blizini - 60-tak kilometara od Zagreba i danas žive ljudi bez struje i vode i da im treba pomoć. S njima su nagradu primile i Splićanke Ana Muntić i Marina Boroz koje su dosad ispekle više od stotinu rođendanskih torti beskućnicima i s njima proslavile njihove rođendan i koje smatraju da bismo svi trebali biti svjesni da je danas jako lako postati beskućnik.
Odustajanje nije opcija
U trećoj skupini dobitnika bilo je troje hrabrih ljudi koji su unatoč preprekama i invalidnosti uspjeli ostvariti svoje snove. Među njima su Anita Markuš koja je zbog sepse izgubila obje noge, a sada se priprema za fakultet, Magdalena Canjuga djevojčica od deset godina koja je prije osam godina oboljela od tumora, prošla ozbiljno liječenje, pobijedila bolest, danas vira violončelo i osvojila je zlatnu medalju u brzom hodanju na Olimpijadi u Moskvi za djecu koja su pobijedila maligne bolesti. Treći laureat Josip Milković teško je stradao kao polaznik časničke škole na vojnom vježbalištu Cerovac kraj Karlovca u travnju 2016. U eksploziji naprave izgubio je obje šake, nakon sepse amputirana mu je lijeva noga kod natkoljenične kosti, od mehaničkog udara i topline ostao je slijep, a 52 dana bio je u komi. Iako se borio s tjeskobom, taj inženjer građevine upisao je i drugi studij - pslihologiju na Sveučilištu u Zadru gdje je jedan od najboljih studenata. "Nikada nisam mislio odustati, kao hrvatski vojnik ni ne znam što bi odustajanje značilo. Zahvalan sam svima koji su bili uz mene kad je bilo najteže, njima bih posvetio ovu nagradu", rekao je laureat.
Četvrta skupina laureata su ljudi koji riskirali svoje živote kako bi spasili druge - Josip Crljen Jack iz Rude koji u travnju prošle godine bez premišljanja skočio u hladnu i nabujalu Rudu i u zadnji čas od sigurne smrti spasio nepoznatu djevojčicu koju su virovi vukli na dno, te Toni Zanki koji je spasio Marka Huljeva iz goruće barke, a taj ih je događaj tako zbližio da su sada najbolji prijatelji, kao braća, što je potvrdio i spašeni Marko.
U petoj skupini laureata bili su bračni par Branka i Marko Bilić koji su organe svoga pokojnoga sina Luke donirali kako bi spasili živote čak šestero ljudi, a nakon priloga, o njima svi laureati su ustali i zapljeskali. Pet teta pričalica predstavljale su pak pet gradova u kojima postoje udruge teta pričalica - Rijeku, Split, Čakovec, Zagreb i Pulu.
Šesta skupina nagrađenih su ljudi koji pomažu našem planetu. Projekt Boranka najveća je volonterska akcija pošumljavanja opožarenih područja u Europi u organizaciji Saveza izviđača Hrvatske. Matko Pojatina i Marko Lete su pak ronioci koji naše more čiste od smeća i koji su na svečanosti upozorili da sva plastika koju bacimo, završi na našem tanjuru.
U sedmoj skupina laureata su ljudi koji djeci nastoje omogućiti bolji život. Ana Alapić majka je i predsjednica Udruge Kolibrić koja se dvije godine borila za lijek Spinrazu, obitelj Bocak iz Đurđevca koja je u dva desetljeća udomila udomili 20 djece, te obitelj Pemper iz Velike Gorice koja je posvojila četvero djece, a sa svečanosti poručila kako bi država trebala više podupirati posvojenje djece, posebno one teško posvojive.
Program su vodili Iva Šulentić i Duško Ćurlić, a u glazbenom dijelu nastupili su Vanda Winter i Marko Tolja.