Knjiga u nakladi Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa i Hrvatskog prirodoslovnog društva obuhvaća 39 tekstova u kojima je autor reagirao na pojedine priloge suradnika dugovječnog časopisa Priroda dok mu je bio glavni urednik od 2006. do 2015. godine.
Autor ističe kako nije napisao knjigu kao nekakav skup gotovih recepata, nego kao ukazivanje na osnovne zahtjeve dobrog pisanja i tipične mane lošeg pisanja, najčešće da bi opravdao svoje uredničke intervencije u tekstovima suradnika.
Što treba činiti da bi se dobro pisalo? Treba izbjegavati fraze i suvišne riječi, pisati kratke rečenice, trošiti što manje pridjeva, a što više glagola. I još nešto: nemojte pisati ako vam u glavi nije sve čisto. Ispeci, pa reci. Je li to dovoljno? Bojim se da nije. Treba imati dobro obrazovanje, nadasve treba puno čitati, ne samo stručne tekstove već i lijepu književnost, kaže autor.
Knjiga ima anegdotalni karakter, koji je dvosjekli mač: Ona sigurno golica znatiželju, a možda i slavodobitan užitak ako prepoznamo autora redaka koje Raos tako nemilosrdno secira, razotkriva sve nedostatke i još k tome i kudi autore!
S druge strane, anegdotalni primjeri mogu biti manjak teksta ako autor ima pretenzije znanstvene analize ili priručničke svrhe teksta. No, budući da autor u ovom izdanju to sigurno nema, ostaje nam pomiriti se s idejom da će se možda i naše napisane riječi, misli i ideje naći na tapeti i da će na našim neopreznim ili nepromišljenim rečenicama neki drugi autori učiti kako ni u kom slučaju ne pisati o znanosti za široku ili ‘laičku’ javnost, kaže Blanka Jergović u prikazu knjige.
Nenad Raos, znanstveni je savjetnik iz područja kemije, bavi se teorijskom kemijom biološki zanimljivih kompleksnih spojeva te bioanorganskom kemijom, te poviješću kemije. U okviru aktivnosti na popularizaciji znanosti napisao je više od dvije tisuće članaka i više od deset znanstveno-popularnih knjiga iz područja kemije, biologije i astronomije i sličnih disciplina. Autor je sedam izložbi u Tehničkom muzeju „Nikola Tesla“ u Zagrebu, od kojih se jedna, „Bezbroj lica periodnog sustava elemenata“ nalazi kao stalni postav. Dobitnik je Državne godišnje nagrade za promidžbu i popularizaciju znanosti (2003.).