Iz Umjetničkog paviljona ističu kako je "Magija skulpturalnog pokreta" prva izložba u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe koja predstavlja opus tog globalno važnog umjetnika.
O njegovom značaju govori i podatak da će djela za zagrebačku izložbu posuditi najznačajniji europski muzeji i galerije, Centre Georges Pompidou iz Pariza, Tate Modern iz Londona, Ludwig Museum iz Koelna, danski Louisiana Museum, francuska Fondation Maeght, talijanski Peggy Guggenheim Collection i mnogi drugi.
Najveći dio opusa Alexandera Caldera (1898., Lawnton, Pennsylvania – 1976., New York), popularno nazvanog izumiteljem mobila, posvećen je kinetičkoj umjetnosti, obliku umjetničkog izražavanja u kojemu je pokret glavni dio estetike umjetničkog objekta.
Izložba u Umjetničkom paviljonu fokusirat će se upravo na taj dio kipareve karijere, tzv. zrelu fazu po kojoj je danas prepoznatljiv.
Izložit će se mobili, konstrukcije koje se gibaju pod utjecajem strujanja zraka, kao i apstraktne konstrukcije stabila. Slikarski dio opusa kipara koji će se izložiti najčešće je usko povezan s autorovim skulpturama.
Njegovi mobili i stabili bili su 1952. nagrađeni i na Bijenalu u Veneciji, a danas se mogu vidjeti, ne samo u najpoznatijim svjetskim i europskim muzejima, već i na javnim površinama diljem svijeta.
Calder dolazi iz obitelji slavnih kipara, njegov djed i otac također su bili kipari te je prve poduke dobio upravo od njih, a školovanje je nastavio kroz privatne poduke iz slikarstva.
Kasnije je studirao umjetnost u New Yorku, ali i upisao studij inženjerstva, što se pokazalo važnim prilikom inovacije mobilnih skulptura.
Već u dvadesetim godinama izrađuje svoje prve skulpture od drveta, a 1927. radi i prve pokretne igračke. U kasnim dvadesetima počinje stvarati i prve žičane figure, koje su dominirale ranim razdobljem njegova stvaralaštva.
Potom Calder u Parizu upoznaje Mondriana, Miróa, Arpa i Duchampa te se pridružuje grupi Apstrakcija-kreacija (1931.–1936.) i počinje raditi na svojim mobilima.
Uskoro nastaju i njegove statične monumentalne apstraktne konstrukcije koje je nazvao stabilima, a koje su vrlo su važan dio povijesti kinetizma i moderne umjetnosti, obzirom na to da označavaju raskidanje veza između kinetizma i mehanički pokretanih djela.
Autorica izložbe, izbora djela i likovnog postava je ravnateljica Umjetničkog paviljona Jasminka Poklečki Stošić.
Izložba će biti otvorena do 5. siječnja iduće godine, a dio je ciklusa “Najveći kipari 20. stoljeća”, u okviru kojega su od 2014. u Umjetničkom paviljonu bile postavljene izložbe Joana Miróa, Augustea Rodina i Alberta Giacomettija.
U čast Zagreba izložba "Zagreb grad umjetnica"
Umjetnički paviljon najavljuje za novu sezonu i izložbu "Zagreb grad umjetnica", čija se realizacija očekuje u 2020. godini, u povodu predsjedanja Hrvatske EU i u čast Zagrebu kao glavnome gradu Hrvatske.
Kako se ističe u najavi, osnovna ideja izložbe je ponuditi povijesni i kritički presjek iz opusa likovnih umjetnica koje su djelovale i ostavile trag u kulturnom životu grada Zagreba u razdoblju od kraja 19. stoljeća do suvremenog doba.
S obzirom na veliki vremenski raspon, ali i nedostatak antologijskih izbora takve vrste, namjera je izložbom to usustaviti, kao i upozoriti na promjenjive povijesne i umjetničke okolnosti u kojima su umjetnice stvarale i unutar kojih su osvajale prostor za svoj umjetnički iskaz.
Izložba će biti podijeljena u tri veće, povijesno kontekstualizirane cjeline - prva s generacijom do Drugoga svjetskog rata, druga nakon Drugoga svjetskog rata, a treća s umjetnicama koje su na scenu stupile početkom sedamdesetih godina i kasnije, te većinom djeluju i danas.
Prva cjelina predstavlja razdoblje u kojem žene nisu pohađale akademsko školovanje, no sudjelovale su u općim stilskim tendencijama vremena (Fani Daubachy, Jelka Struppi Wolkensperg, Slava Raškaj).
Tu su i prve generacije školovane na zagrebačkoj Školi za umjetnost i umjetni obrt ili drugdje u Europi, a koje će u Zagrebu nakon Prvoga svjetskog rata formirati i prvi Klub likovnih umjetnica (Lina Crnčić Virant, Nasta Rojc, Zdenka Ostović Pexidr Srića, Vera Nikolić Podrinska, Iva Simonović Despić, Mila Wod, Leopldina Auer Schmidt.) ili pak vlastite crtačke škole (Zora Preradović), pa sve do autorica iz razdoblja međuraća (Anka Krizmanić, Sonja Kovačić Tajčević, Ivana Tomljenović Meller).
Druga cjelina donosi radove umjetnica koje su se na umjetničkoj sceni ostvarile u poslijeratnom razdoblju, bitno doprinijevši kulturi visokog i kasnog modernizma, no nastavljajući svoju djelatnost i kasnije (kiparski opusi Ksenije Kantoci, Mile Kumbatović, Milene Lah, Vere Fišer, Vere Dajht Kralj, Marije Ujević, grafički i slikarski Marte Ehrlich, Nevenke Đorđević, Vesne Sokolić, Biserke Baretić, Nives Kavurić Kurtović).
U trećoj cjelini su umjetnice koje svoje djelovanje započinju u vrijeme razgradnje visokomodernističke paradigme, usvajajući nove, neofigurativne, pop-artističke, konceptualne, performativne i multimedijalne oblike umjetničkog izraza (Ljerka Šibenik, Jadranka Fatur, Sanja Iveković, Vlasta Delimar), kao i posmodernistička i transavangardna očitovanja neo geo pravca i Nove slike (Edita Schubert, Zvjezdana Fio, Marcela Munger, Nina Ivančić).
Riječ je o generaciji koje stasaju zaključno s početkom novog tisućljećai i čije se djelo ubraja u suvremene umjetničke tokove (Vesna Pokas, Ksenija Turčić, Kristina Leko, Andreja Kulunčić, Božena Končić Badurina) te umjetničke fotografkinje (Slavka Pavić, Marija Braut, Nada Orel, Ana Opalić).
Idejna autorica izložbe je Jasminka Poklečki Stošić, a autorice stručne koncepcije izložbe, izbora umjetnica i izbora djela Ljerka Dulibić, Iva Radmila Janković i Ivana Mance.