Zhang, koji sudjeluje na međunarodnoj konferenciji "Demografija, zapošljavanje i rast: Upravljanje budućnošću u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi", koju Međunarodni monetarni fond (MMF) zajednički organizira s Hrvatskom narodnom bankom (HNB), iznio je podatke iz novog MMF-ovog istraživanja koje pokazuje da će se populacija u zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe, isključujući Tursku, uslijed starenja i migracija do 2050. suočiti s 12-postotnim padom broja stanovnika.
Smanjenje broja radne snage u slijedeća tri desetljeća moglo bi biti još snažnije te dosegnuti 25 posto, a Zhang napominje da to znači da će radna populacija morati podržavati više no dvostruko veći broj starijih osoba no što to trenutno čini.
"Ti demografski izazovi mogli bi značajno usporiti gospodarski rast. Smanjenje ponude rada i niža produktivnost starijih radnika, zajedno s većim pritiskom na javne financije, mogli bi zemlje stajati oko jedan posto BDP-a godišnje", upozorava Zhang.
Također, mogli bi i usporiti konvergenciju. Iz MMF-a tako procjenjuju da bi, bez demografskih pritisaka, BDP po stanovniku u regiji mogao do 2050. dosegnuti 74 posto razine zapadne Europe, u usporedbi s 52 posto 2020. godine, dok bi uz demografske izazove ta razina iznosila samo 60 posto.
Zhang kaže da se zemlje regije suočavaju s demografskim izazovima u ranijem stupnju razvijenosti u odnosu na bogate zapadne zemlje, čime im prijeti da prije ostare no što postanu bogate.
Povećanje broja i učinkovitosti radne snage
Kao jedno od rješenja za ublažavanje tih pritisaka ističe povećanje broja i učinkovitosti radne snage. Napominje da u regiji CESEE na pogoršanje demografskih trendova najviše utječe odlazak mladih i obrazovanih ljudi, a kako je od 1995. do 2017., isključujući Rusiju i Tursku, regija izgubila oko sedam posto radne snage.
Osim mjera za zaustavljanje migracija, kao i povratka onih koji su otišli, Zhang napominje da su se neke zemlje za ublažavanje nedostatka radne snage odlučile na uvoz stranih radnih radnika, pritom napominjući kako je imigracija politički izbor koji stavlja veći teret na neke druge politike.
Načini povećanja ponude radne snage su također i ohrabrivanje žena za ulazak na tržište rada, kao i starijih radnika. Zheng napominje da je prosječna participacija žena na tržištu rada 10 postotnih bodova manja od one u zapadnoj Europi. Između ostalih, kao jedna od mjera za razmatranje je i podizanje dobi za umirovljenje.
Korištenje tehnološkog napretka
Zhang apostrofira i tehnološki napredak te učinkovitu upotreba tehnologije, za koju kaže da je realnost u ovoj regiji u kojoj su mnoge tvrtke uvele automatizaciju.
Navodi da Međunarodna federacija za robotiku u regiji predviđa godišnju stopu rasta isporuka robota za 21 posto do kraja ovog desetljeća, što znači da će uskoro regija imati dvostruko više robota od prosjeka europske ekonomije.
U pozadini sve veće automatizacije, Zhang kaže da su mnogi zaposlenici zabrinuti da će ih roboti istisnuti, no u regiji CESEE povećanje automatizacije poklopilo se s porastom zaposlenosti.
Ističe da CESEE prednjači u automatizaciji među zemljama srednjeg dohotka, no kako bi se osiguralo da ta potencijalno razorna sila i dalje koristi radnicima, tehnologija također mora biti popraćena odgovarajućim politikama. Pritom ističe nužnost politika koje ulažu u ljudski kapital i povećavaju blagostanje.
Stoga apostrofira nužnost sveobuhvatne reforme obrazovnih sustava te značajnih ulaganja u programe cjeloživotnog učenja i prekvalifikacije. Te bi mjere trebalo kombinirati s politikama koje sprječavaju stalni odljev mozgova iz regije, a kako bi se osiguralo da se koristi tehnologije široko dijele, valjalo bi unaprijediti i sigurnosne mreže, preporučuje.
Zhang ističe i nužnost politika koje unaprjeđuju upravljanje, nadogradnju infrastrukture i modernizaciju propisa, kojima bi se ponovno privukli oni koji su napustili zemlju, osnažilo poslovno okruženje, promicale inovacije i veće dijeljenje prednosti tehnologije.