Knjigu je objavio nakladnik Sandorf a riječ je o, kako je istaknuo jazz promotor i kritičar Davor Hrvoj, u pravom smislu riječi velikome pothvatu, "jer ta knjiga je kao čep na boci dobrog vina, nešto što nam je nedostajalo, čega nema".
Drach je u knjizi uspio na jednom mjestu objediniti tekstove koji govore o jazzu iz pera raznih autora, različitih pogleda na jazz, glazbenika, kritičara, ljudi koji se ne bave jazzom, a uključene su i emisije Svijet jazza (Trećeg programa HRT-a), jer je htio ukazati koliko su one važne i koliko kroz njih urednica Melanija Pović Jagarinec nastoji, i uspijeva, promovirati jazz glazbu i pogotovo jazz glazbenike, rekao je Hrvoj.
Posebna je vrijednost objavljene antologije u tome što je Drach u njoj kanalizirao tekstove "koji su važni, koji će vas usmjeriti", dodao je.
"Ta knjiga donosi smjernice o tome kako istraživati dalje, što je vrijedno, čega se treba držati, koje su stvari referentne na tom području. U današnje vrijeme, kad više nema autoriteta, kad svi mogu pisati, to je važno da bi usmjerilo ljude u pravome smjeru", pojasnio je Hrvoj.
Drach je istaknuo kako je ideja bila napraviti zbornik tekstova koji bi se što šire bavio pitanjima jazza. "Prijedlozi za tekstove su se nametali sa svih strana, i na kraju je tu 45 tekstova 30-ak autora", rekao je.
Novinar, antikvar, urednik i prevoditelj Saša Drach (1961.) jedan je od najboljih hrvatskih poznavatelja svjetske i domaće jazz scene. Za novine i časopise piše o kulturnim temama, knjigama, kazalištu, filmu, fotografiji i jazzu. Preveo je četrdesetak knjiga, a od 2017. surađuje u emisiji Svijet jazza na Trećem programu HRT-a. Objavio je dosad knjigu "Dnevnik bez reda" (2012., Sandorf), te "Priče o jazzu i drugi zapisi" (2016., Sandorf), zbirku tekstova o susretima s jazz glazbenicima ispresijecanu tekstovima osobne tematike.
Knjiga "Svijet jazza – Od Adorna do Johna Zorna" najavljena je kao pokušaj da se na jednome mjestu okupi što više relevantnih tekstova objavljenih u novinama ili časopisima, u knjigama o povijesti i teoriji jazza i drugdje, s ciljem popunjavanja relativne oskudice literature o jazzu u hrvatskom književnom prostoru.
Filmolog Nikica Gilić ocijenio je kako je riječ o knjizi koja je svojom sveobuhvatnošću i slojevitim pristupom jazzu usporediva s internetom. "Tekstovi u knjizi na sveobuhvatan način približavaju umjetnost jazza. Vi tu imate jazz obrađen sa svih mogućih strana, od toga kako jazz nastaje, kako se svira, kako žive umjetnici, kome se svira, gdje se svira, kako se obrazuju jazz glazbenici, do razine recepcije. Na sve moguće načine jazz je tako obrađen da sam zaključio da je ta knjiga usporediva ni manje ni više nego s internetom", rekao je Gilić.
Tekstovi u knjizi podijeljeni su u tri skupine, a njezin prvi dio, pod naslovom "Teorija i povijest svjetskog jazza" obuhvaća tekstove koji se bave promišljanjem vrijednosti jazza, krećući od istaknutog filozofa Theodora Adorna, jednog od najeklatantnijih primjera cijenjenih teoretičara i vrhunskih stručnjaka za modernu glazbu 20. stoljeća koji su bili veliki protivnici jazza.
"Ono što je važno s tom knjigom je da ona nije htjela biti sveobuhvatna", napomenuo je Drach. U nju je pokušao uvrstiti što više različitih pristupa i razmišljanja o jazzu, i pokriti što širi vremenski raspon. "Ona je u rasponu od Adorna do Zorna, dakle od jedne bespoštedne kritike jazza do moguće druge krajnosti, jer Zorn ne priznaje granice žanrova, njegov jazz naprosto obuhvaća svu suvremenu glazbu i često i nije jazz", pojasnio je.
U prvome dijelu obuhvaćeni su i tekstovi koji nude šire povijesne preglede (Boris Vian, Milen Alempijević, i dr.) i tekstovi autobiografskog ili biografskog karaktera koji govore o životu i radu pojedinih glazbenika, kao i o prilikama u doba u kojem su stvarali (Billie Holiday, Louis Armstrong, Duke Ellington, Charles Mingus i dr.).
Drugi dio – "Jazz, književnost i strip" – nudi radove svjetskih, ali i hrvatskih autora, koji su inspirirani jazzom ili pak pojedinim glazbenicima, od Francisa Scotta Fitzgeralda i Josefa Škvoreckog, preko Julia Cortázara, Harukija Murakamija i Amirija Barake, do Josipa Novakovića, Mate Matišića i Danijela Žeželja.
U trećem dijelu, s naslovom "Jazz u Hrvatskoj", kako je istaknuto, pokušava se popuniti "možda najveća praznina u našoj publicistici" i nizom prikupljenih tekstova ponuditi što više informacija o jazzu na našim prostorima, od legendarnog promotora i pedagoga Mire Križića, te skladatelja i kroničara Ive Körblera, preko novijih, tematskih tekstova o Bošku Petroviću ili o jazzu na našem filmu i televiziji, sve do odabranih sinopsisa emisija Svijet jazza, s Trećeg programa Hrvatske radiotelevizije, koje su pratile vrlo živu hrvatsku jazz scenu tijekom 2017. i prve polovice 2018. godine.
Urednica emisije Svijet jazza Melanija Pović Jagarinec napomenula je kako je HRT jedina televizija u ovom dijelu Europe koja ima redovitu emisiju posvećenu jazzu. Sve što radimo proizašlo je, i proizlazi, prvenstveno iz znatiželje, a cilj nam je ukloniti stigmu s te vrste glazbe i pokušati je približiti novim generacijama, poručila je Pović Jagariec.