Književni list za umjetnost, kulturu i znanost "Vijenac" ove godine obilježava 150. godišnjicu. Na tradiciji Matičina Vienca pokrenuta 1869., Matica hrvatska Vijenac je obnovila na Božić 1993. kao dvotjednik za kulturu koji prati sva umjetnička i kulturna područja, kao i relevantne društvene i znanstvene teme.
Obilježavanje godišnjice počinje idućega tjedna, 16. svibnja, okruglim stolom "Položaj kulture u medijima" u Matici hrvatskoj, a nakon toga, 6. lipnja, u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti otvara se "Izložba Vienca (1869-1903)" na kojoj će biti predstavljeno svih 34 godišta izvornoga "Vijenca" te najzanimljiviji i najvrjedniji dosezi, kao što su prvi dio romana "Zlatarevo zlato", najavio je glavni urednik Vijenca Goran Galić.
Podsjetio je da su u "Vijencu" prvi put objavljeni Shakespearovi soneti na hrvatskom jeziku, kao i prvi prijevod Baudelairea te najavio da će se sve to prikazati na izložbi, kao i neki osobni predmeti Augusta Šenoe, koji su za izložbu posuđeni zahvaljujući suradnji s Kućom Šenoa.
Idući veliki događaj planiran je 9. listopada. Riječ je o velikom stručno-znanstvenom skupu o Viencu (1869-1903) koji će se održati u Matici hrvatskoj, a na kojemu će kroatisti i drugi stručnjaci, rekao je Galić, "malo dublje zagrebati ispod površine različite teme vezane uz izvorni Matični 'Vijenac' koji je bez obzira na svu svoju važnost do danas ipak ostao neistražen".
Galić je rekao kako nema prave studije o izvornom "Vijencu" te se nadaju da će taj skup i sam donijeti neka nova istraživanja, mišljenja i tumačenja, ali i potaknuti sustavna istraživanja za budućnost.
Središnji program proslave bit će Svečana akademija na kraju godine, a vezat će se uz rođendan najvećeg urednika Augusta Šenoe, koji je uređivao "Vijenac" u "zlatno doba njegove povijesti" od 1874. do 1881., dakle sve do smrti. Šenoa je tada bio gradski senator koji je nakon potresa izvještavao, popisivao štetu i tako obolio i na žalost umro, rekao je Galić.
Na završnoj svečanosti 19. prosinca bit će predstavljen tematski broj Vijenca koji će sadržati dio referata sa znanstvenog skupa, a drugi dio bi izašao u "Kolu" Matice hrvatske.
Galić je istaknuo kako su "Vijenac" danas središnje hrvatske novine za kulturu koje su, kad se uspoređuju s izvornim Matičnim "Vijencem", drukčije, jer su i drukčija vremena. Tada je "Vijenac" prvenstveno donosio izvorna književna djela, a danas su, kaže Galić, prvenstveno novine i donose aktualne prikaze kazališnih premijera, izložbi, feljtone, eseje.
"No, kad čovjek bolje razmisli zapravo pred uredništvom 'Vijenca' su tada, a i danas zapravo mnoge zadaće slične. I danas si postavljamo pitanje kako zainteresirati ljude za kulturu i umjetnost, kako stvoriti tržište za hrvatsku knjigu, kako oživiti hrvatske krajeve. A da se zadaće 'Vijenca' nisu puno promijenile možda svjedoči i programatska pjesma Ivana Trnskog", istaknuo je glavni urednik Vijenca.
Rekao je kako "Vijenac" već određeni niz godina izlazi u naknadi od 6000 primjeraka, od toga ima oko 3800 pretplatnika, a ostatak se prodaje na kioscima Tiska diljem Hrvatske. Cilj im je u budućnosti privući više mlađih čitatelja. "Vijenac" izlazi svaki drugi četvrtak, a u ponedjeljak nakon izlaska broja cijeli sadržaj stavljaju na internet.
"Da neke novine mogu slaviti gotovo u kontinuitetu 150 godina - to je i za velike kulture, velike narode, iznimno značajno", istaknuo je predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica. Rekao je kako su imali sreću da je od 1869. u Matici hrvatskoj izlazila ta značajna publikacija za književnost, umjetnost, kulturu i sve druge sadržaje koji mogu biti od koristi relativno širokom broju konzumenata - čitatelja.
Svojom pojavom "Vijenac" je, istaknuo je Botica, informirao o tiskanim knjigama i o problemima književnosti, kulture, znanosti, umjetnosti i tako dalje i to je vršio solidno i objektivno. "Matica je nastojala da bude vjeran, pouzdan, vjerodostojan tumač onoga kroz koje probleme prolazi cijeli narod, naša kultura i ostalo", istaknuo je Botica.
Docentica za Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta Suzana Coha rekla je da "Vijenac", premda se doista artikulirao kao jedinstveni medij onodobne hrvatske književnosti, ali i kulture uopće, nije bio unisona i jednoobrazna revija, već se oblikovao kao dijaloški i polifonijski prostor na kojemu su se i suprotstavljale različite političke i poetičke opcije.