Hrvatski nastup na 58. Venecijanskom bijenalu organizira Moderna galerija, a povjerenik je Ministarstvo kulture RH. Hrvatski paviljon, veličine 300 četvornih metara, nalazi se u neposrednoj blizini Fondazione Prada, u Calle della Regina.
Na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ministarstvu kulture pomoćnica ministrice Iva Hraste Sočo istaknula je kako je riječ o bivšoj palači iz 16. stoljeća koja je kasnije pretvorena u stolarsku radionicu, te je ove godine po prvi puta u funkciji nacionalnog paviljona na Bijenalu. Ministarstvo kulture za realizaciju projekta izdvojilo je 750 tisuća kuna, te dodatnih 80 tisuća kuna za adaptaciju prostora.
Kustosica izložbe, povjesničarka umjetnosti Katerina Gregos, napomenula je kako je odabir lokacije bila jedna od ključnih odluka, a namjerno nije odabran Arsenal jer bi se u tom prostoru hrvatska izložba izgubila u masi.
"Ovdje je riječ o velikom istraživačkom projektu koji obuhvaća veliku količinu materijala i kojemu je potreban veliki prostor", pojasnila je Gregos. U odabiru je bilo važno da lokacija paviljona bude dovoljno blizu glavnoj izložbi, te da se nikako ne radi o palači, "jer je to u suprotnosti s duhom Grubićevih projekata".
Igor Grubić jedan je od najpoznatijih, najcjenjenijih, međunarodno priznatih hrvatskih suvremenih umjetnika, napomenula je Gregos. "Njegov projekt 'Tragovi nestajanja' nastajao je 13 godina - to nije projekt nastao kao odgovor na sadašnji trenutak, niti je napravljen posebno za Bijenale u odgovoru na zadanu temu, već je to, kao i mnogi drugi Grubićevi projekti, nešto što je nastajalo godinama i završeno je posebno za Veneciju, gdje će biti predstavljeno po prvi puta", dodala je kustosica.
Iako je na jednoj razini riječ o specifično hrvatskom projektu, njegov značaj nadilazi lokalno, osobito u sadašnjem prijelomnom trenutku sveobuhvatnih brzih promjena suvremenog svijeta koje nemamo vremena razumjeti, napomenula je Gregos, kojoj je to treće kustosko iskustvo s nacionalnim paviljonima na Venecijanskom bijenalu, gdje je već sudjelovala u postavljanju belgijskog i danskog nacionalnog paviljona.
Posebno se osvrnula na vidljivost koju je Grubićev projekt dobio u medijima: ugledni umjetnički časopis Frieze objavio je prije dva dana članak "Najbolje od Venecijanskog bijenala", koji je Hrvatski paviljon uvrstio među 16 'must see' izložbi Bijenala, birajući među 90 nacionalnih paviljona.
Transformacija kreativnosti kao lajtmotiv
Grubić je istaknuo kako je riječ o kruni projekta započetog 2006. godine, u koji je uložio velik istraživački trud, a čine ga tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljeni u posebno osmišljenoj mizansceni.
"Ono što je bitno za sva tri eseja, a to je i poanta čitavog rada, referiram se na kreativne procese i općenito kreativnost i nestanak kreativnosti u našem društvu i u široj kolektivnoj sferi, odnosno, na transformaciju te kreativnosti u nešto drugo, što još zapravo ne znamo, a što tek dolazi", rekao je Grubić.
U prvom poglavlju, odnosno 'činu', pod nazivom "Divlja kuća", kroz 13 poglavlja u kojima kombinira tekst i fotografiju, umjetnik prati malu komunu beskućnika na zagrebačkom rotoru sagrađenu početkom 1990-ih, dokumentirajući transformaciju prostora postupnom devastacijom "zone slobode obitavanja tih ljudi" pod pritiskom prodiranja urbanog landscapea koji je posljedica pojačane urbanizacije i gentrifikacije.
U drugom činu, "Filigranski pločnik", uobličenom u doku-fiction esej, fokus je na transformaciji urbanog pejzaža centra grada – nestajanja malih kreativnih zanatskih radnji koje postaju prostori za užitak, zabavu i konzumaciju.
"To poglavlje obuhvaća velik broj gradova na našim prostorima – Bitolu, Prizren, Skopje, Beograd, Sarajevo, Istanbul i Zagreb – sugerirajući da se radi o jednom imaginarnom gradu koji odražava sudbinu svih gradova budućnosti", pojasnio je Grubić.
Posljednji esej, pod nazivom "Dekonstrukcija tvornice", proizašao je iz umjetnikova rada na naručenom projektu za beogradski Muzej suvremene umjetnosti, a tematizira industrijsku baštinu.
"U tom radu bavim se i pitanjem odgovornosti svih nas u smislu solidarnosti s radnicima, ali i jedinstva radnika, propitujući gdje je odgovornost samih radnika za sve što se dogodilo u društvu u smislu gašenja tvornica i gubljenja radničkih prava. Tu govorim o izostanku kolektivnog entuzijazma koji je nekada postojao u zajednici u smislu izgradnje nekakvog novog društva, boljeg svijeta, ali i u smislu izostanka kolektivne kreativnosti djelovanja za opće dobro koje danas u svijetu u kojem živimo više ne postoji", kazao je Grubić.
U drugom dijelu izložbenog prostora bit će prikazivan trinaestominutni animirani film rađen kombiniranom tehnikom gdje kao pozadinsku scenografiju koristi fotografije devet tvornica iz trećeg eseja, a koji tematizira disfunkcionalan odnos oca i sina. Otac je izgubivši posao izgubio ulogu hranitelja obitelji, a u filmu pratimo proces njegove detraumatizacije i ponovnog zbližavanja sa sinom posjetom opustjeloj tvornici.
Izložbeni prostor Hrvatskog paviljona oblikovan je u suradnji s latvijskim dizajnerom Rihardsom Fuchsom, čija je scenografija inspirirana bojama, oblicima i estetikom tvorničke arhitekture. Izložbu prati katalog s tekstovima Katerine Gregos i kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW koji je grafički oblikovala Rafaela Dražić. Izdavač kataloga je Sternberg Press, jedan od najcjenjienijih nakladnika svijeta, a suizdavač Moderna galerija.
Venecijanski bijenale 2019. održat će se od 11. svibnja do 24. studenog pod ravnanjem umjetničkog direktora Ralpha Rugoffa i s nazivom "May You Live in Interesting Times".