Voditeljica tribine Ana Horvat je na početku naglasila kako je ovo jubilarna 20. tribina i potom predstavila svoje gošće-pjesnikinje Božicu Drakulić i Zdenku Čavić.
Foto: Gošće-pjesnikinje jubilarne 20. tribine Razgovori s pjesnikinjama koju vodi Ana Horvat (sredina) bile su Zdenka Čavić (lijevo) i Božica Drakulić (desno).
Zagrebačka pjesnikinja Božica Drakulić je odgajateljica u mirovini, ima dvije odrasle kćeri, piše poeziju za djecu i odrasle kako na književnom hrvatskom tako i na kajkavštini, a nekoliko njezinih pjesama je i uglazbljeno. Članica je nekoliko udruga i društava za promicanje umjetnosti, sudjeluje na mnogim pjesničkim tribinama i kao pjesnikinja i kao voditeljica, a pjeva i u zborovima. Zbirku poezije za djecu "Otvori prozor - ispruži dlanove" objavila je 2003. godine, a objavljuje u zajedničkim zbirkama i časopisima.
Pjesnikinja, ekonomistica u mirovini, Zdenka Čavić dolazi iz Koprivnice, u braku je 40 godina i ima sina koji je urednik njezinih knjiga. Pisanje joj je oduvijek bilo hobi kao i ilustriranje vlastitih rukopisa. Poeziju i prozu na književnom hrvatskom i na kajkavštini objavljuje u zbornicima, a objavila je i tri zbirke poezije - "Kaj vu meni", "Cipele od senja" i "Dotaknuti srcem". Za svoje je pjesme na mnogim natječajima dobila nagrade i članica je nekoliko hrvatskih kulturnih institucija.
Foto: Gost-glazbenik Vladimir Mihaljević Kantor.
Nakon predstavljanja, svaka je pjesnikinja pročitala po četiri pjesme u izboru voditeljice Ane Horvat nakon čega je predah ispunio glazbeni gost Vladimir Mihaljević Kantor pjevajući uz gitaru nekoliko međimurskih balada. Istaknuo je pritom kako je UNESCO prije nešto više od mjesec dana međimurske balade proglasio nematerijalnom kulturnom baštinom. Vladimir Mihaljević inače dolazi iz obitelji u kojoj je tradicija kantora stara više od 100 godina, a u zagrebačkom HNK je nastupio prije točno 47 godina.
Nakon predaha, gošće su govorile o svojim pjesmama na kajkavštini. Zdenka Čavić je kazala kako je "kajkavski postao jezik sa 16 dijalekata koji se razlikuju u finesama" i piše onako kako je govorila nezina majka "koja je rodom iz okolice Ludbrega".
Božica Drakulić je o svojoj kajvkavštini kazala kako su njezini iz Zagreba, Međimurja i Zagorja i dodala: "Ja sve to prokuham i ispadne ovako kako sam vam čitala".
Foto: Voditeljica Ana Horvat sa svojom gošćom pjesnikinjom Božicom Drakulić.
Potom se nastavilo razgovarati o očekivanjima u ostatku života, definiciji poezije, te je li važnije pisati za djecu ili odrasle.
Za ostatak života pjesnikinja Božica Drakulić želi "zdravlja za sebe i svoju djecu", nema velikih planova ni očekivanja, ali bi "željela nastaviti pisati poeziju". "Nije mi stalo do velike karijere, ali ako me mozak bude služio tada u svakom slučaju poezija dolazi u prvi plan - uz ljubav i druženje sa dragim prijateljima", dodala je Božica Drakulić. Za nju je poezija "autopsihoterapija". "Ona je moja radost, moja tuga, moja samoća i potvrda kroz koju ja sebe izražavam. Poezija, to sam ja", kazala je Drakulić.
Zdenka Čavić ostatak života želi biti sretna "jer je sretan čovjek ujedno i zdrav čovjek, ispunjem radom koji ga raduje". Za nju je poezija "muzika duše, a način izražavanja su riječi".
Foto: Pjesnikinja Zdenka Čavić s voditeljicom tribine Anom Horvat.
O tome je li važnije pisati za djecu ili za odrasle, Zdenka Čavić je kazala da je odgovornije pisati za djecu jer "djecu ne možeš 'farbati'" jer su djeca iskrena. "Mi se 'dresiramo' kroz život i u zreloj dobi pišemo onako kako pišemo, ali ipak je najvažnije pisati iz srca. U svakom slučaju mislim da je pisati za djecu najteže i najodgovornije", dodala je Zdenka Čavić.
S druge strane, Božica Drakulić smatra da "ono što se piše za djecu treba imati pouku i biti lako pamtljivo", te da za "pisanje za djecu treba imati puno mašte". "Velika je nagrada u životu pisati za djecu", kazala je pjesnikinja Božica Drakulić.
Voditeljica Ana Horvat zaključila je ovaj set pitanja izjavom kako se pišući svoju slikovnicu "Zaljubljeno voće i povrće" prije svega "dobro zabavljala" jer pri tom nije mislila samo na djecu već i na njihove djedove, bake i roditelje. "Tako je jedan sloj ove često izvođene slikovnice, od koje je nastao i mjuzikl, za odrasle, a drugi je sloj za djecu", kazala je Ana Horvat.
Nakon novog glazbenog predaha, pjesnikinje su odgovarale na pitanja o podršci djece u njihovom stvaralaštu, uzorima, hobijima.
Zdenka Čavić je iskreno rekla: "Urednik svih mojih knjiga je moj sin! To vam sve govori o tome koliku podršku imam od njega" i dodala da njenog supruga pisanje poezije uopće ne zanima jer kada sa sinom radi na zbirci on "ode u vinograd". Od pjesnika je voljela Matoša i Ujevića, a kada je riječ o hobijima Zdenka Čavić je kazala kako za vrijeme kukičanja ili pletenja uvijek uza se ima olovku i papir jer kroz "kukicu oslobađa emocije" pa nastanu i pjesničke slike.
O podršci svoje djece Božica Drakulić je kazala kako u kćerima "ima veliku podršku", a ujedno su i "konstrutkivni kritičari". Pjesnički uzor joj je Dobriša Cesarić, a o utjecaju hobija na pisanje Drakulić je kazala kako ju pjevanje u zboru "prožima" jer u tom "suglasju glasova postoji jedna poetika kao i u poeziji".
Foto: Tribina je u antikvarijatu Jesenski i Turk u zagrebačkoj Preradovićevoj i ovaj put bila dobro posjećena.
Zahvaljujući svim nazočnima, kako gošćama-pjesnikinjama tako i slušateljima, na zamolbu voditeljice Ane Horvat, Vladimir Mihaljević je otpjevao staru međimursku pjesmu "Vehni, vehni fijolica" čime je završila ova 20., jubilarna, tribina Razgovora s pjesnikinjama.
Izvor: HinaOTS
- end - -