Znanstvenici su se zabrinuli kad su u jajima otkrili tragove ftalata, koji na ljudski organizam djeluju kao hormonski disruptori, što znači da remete ravnotežu hormona u živim bićima, uzrokujući feminiziranost mužjaka, pišu britanski mediji.
Supstancija se rutinski primjenjuje u proizvodnji brojnih proizvoda od plastike, a na Arktik je stigla putem čepova boca i opušaka cigareta što ih ptice često progutaju, jer ih zamijene za hranu. Ptice provode većinu života hraneći se na moru, vraćajući se u svoja gnijezda samo da bi se razmnožavale.
Jaja u kojima su pronađeni ftalati u laboratorij su donesena iz gnijezda sjevernih fulmara koji žive na otoku u Lancaster Soundu, a od najbližega ljudskog naselja udaljena su više od 160 kilometara.
Dr. Jennifer Provencher iz kanadske službe za očuvanje divljih životinje preliminarno je testirala jaja pet fulmara i u jednome od njih pronašla ftalate, no upozorila je da bi problem mogao biti puno veći, odnosno da bi se još toksičnih kemikalija moglo pronaći i u ptičjim jajima ostalih arktičkih ptica.
"Kod ovih je ptica razina akumulirane plastike najniža. Kad bismo isto testiranje obavili među kolonijama fulmara na Sjevernome moru, gdje je razina potrošnje plastike puno viša, rezultati bi vjerojatno bili puno dramatičniji", pojasnila je dr. Provencher.
"Sada bismo trebali provjeriti i ostalu populaciju na Arktiku i ustanoviti postoji li i kod njih ista ili možda neka druga kemikalija", rekla je.
U drugoj je studiji dr. Provencher s kolegama analizirala jaja fulmara i troprstih galeba te u njima otkrila tragove drugih kemijskih spojeva, UV-stabilizatora i antioksidansa. "Otkrivamo i druge kontaminante dobivene iz plastike koji se preko majke prenose na jaje", rekla je.
Ptice često, u potrazi za hranom progutaju neki plastični predmet koji je nerijetko prevelik da bi prošao kroz njihov probavni sustav pa se zadržava u njihovu želucu. U želucu sjevernog fulmara nalazi se specifična uljasta tekućina koju poput projektila ispušta na svakog neprijatelja koji želi ugroziti njegovo gnijezdo. Ornitolozi pretpostavljaju da su ftalati pronašli put do te tekućine, odande došli do krvotoka te potom stigli i u jaja u utrobi ženke.
Testiranja koje je provela dr. Provencher otkrila su da je ženka prenijela "koktel" kontaminanata na još neizležene piliće, koji su ih osuđeni zauvijek nositi u organizmu.
Raspravljajući o ovom problemu s kolegama Provencher je rekla kako sada smatra važnim ustvrditi u kojoj je mjeri on raširen te jesu li kemikalije već jako naškodile pticama.
Dr. Alex Bond, biolog iz londonskoga Nacionalnog prirodoslovnog muzeja koji nije bio uključen u ovaj rad, kazao je kako su recentni podaci "još jedan primjer često nevidljivog, ali vrlo štetnog utjecaja što ga plastika može imati na divlje životinje".
"Možda neće rezultirati fatalnim ishodima za životinju, no bez sumnje je riječ o nečem vrlo lošem".
Stručnjaci diljem svijeta nisu zabrinuti samo zbog potencijalno fatalnog utjecaja plastike na životinje jer može stvoriti rupture u njihovu probavnom sustavu, već i zbog ostalih štetnih efekata.
Rezultati nedavnih istraživanja upućuju na to da bi kemijske supstancije plastike u tolikoj mjeri mogle izmijeniti ponašanje životinja da one postaju agresivnije i podložnije napadima.