Direktorica Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva (CEPOR) Mirela Alpeza, koje je organiziralo okrugli stol, smatra da je tema migrantskog poduzetništva neadekvatno zastupljena u javnom i političkom prostoru, te kako postoji puno potencijala koje migrantsko poduzetništvo ima, a u Hrvatskoj nisu iskorišteni.
Tako primjerice u EU boravi 37 milijuna ljudi rođenih izvan nje, što predstavlja sedam posto ukupnog stanovništva. U Velikoj Britaniji svako sedmo poduzeće je migrantsko, a ta su poduzeća poslodavci za 14 posto zaposlenih u zemlji, dok je u SAD-u u zadnjih 20 godina broj migrantskih poduzeća porastao s 13 na 28 posto.
Voditeljica programa Azil, integracija i ljudska sigurnost u Centru za mirovne studije Sara Kekuš upozorava na nedostatak statističkih podataka o migrantskom poduzetništvu u Hrvatskoj.
Ističe nedostatak strategije i javnih politika za socioekonomsku integraciju migranata, odnosno kaže da je postojeći akcijski plan usredotočen samo na izbjeglice, a ne na migrante.
Najveći problem za poduzetništvo migranata po njenom su mišljenju birokratske odnosno administrativne barijere, pri čemu se značajni problemi javljaju oko dobivanja OIB-a i poreznog broja, potrebnih za pokretanje posla ili registraciju u Zavodu za zapošljavanje.
Pored toga, stranci iz trećih zemalja za pokretanje komanditnih i javnih trgovačkih društava moraju uplatiti temeljni kapital od najmanje 100 tisuća kuna, a ako je riječ o privatnim trgovačkim društvima i obrtima, to tada doseže čak 200 tisuća kuna što za mnoge predstavlja nepremostivu prepreku.
Kekuš kao prednosti migrantskog poduzetništva navodi dotok novih ideja, fleksibilnost izraženiju nego kod domaćih ljudi u pokretanju posla, a osim zapošljavanja njih samih, to poduzetništvo može doprinijeti i zapošljavanju domaćeg stanovništva
Među problemima se pak ističu restritkrivno pravno i financijsko okruženje, manjak resursa i informacija, komplicirana birokracija, problemi oko priznavanja kvalifikacija, nedostatak potpore društva, a tu je i izostanak društvenog kapitala, u smislu manjka kontakata.
Profesor na Ekonomskom fakultetu u Krakowu Jan Brzozowski ističe da je Poljska prije samo šest godina bila jedan od najvećih izvoznika radne snage, dok se 2014. praktički preko noći dogodilo veliki priljev migranata u tu zemlju, kojih je trenutno oko dva milijuna.
Brzozowski procjenjuje da će i Hrvatska, iako je danas zemlja iz koje radna snaga odlazi u bogatije zemlje, u skorijoj budućnosti također doživjeti slične promjene, s obzirom da za mnoge ljude iz svijeta predstavlja stabilno i prosperitetno društvo.
Docentica na Pravnom fakultetu u Zagrebu Ružica Šimić Banović smatra da u Hrvatskoj treba osvijestiti činjenicu rastućeg iseljavanja stanovništva i nedostatka radne snage, što otvara prostor za poduzetničke aktivnosti migranata.
O svojem iskustvu su govorili i migranti koji su se kroz poduzetništvo uspješno integrirali u hrvatsko društvo. Meksikanac Hermes Arriaga Sierra, je tako suosnivač i direktor zagrebačkog Impact Huba, Nigerijac Prince Wale Soniyiki je u Zagrebu otvorio restoran s afričkom hranom "African Cuisine & Bar", dok je Rumunjka Mirela Rus u Splitu pokrenula proizvodnju nautičkih naukvica.