Slučaj je pokrenula kompanija Levola, vlasnica robnog žiga za namaz od kremastog sira i umak od sira sa svježim biljem Heksenkaas (vještičji sir).
Levola je optužila proizvođača mliječnih proizvoda Smilde da je oponašanjem okusa Heksenkaasa u svom namazu Witte Wiewenkaas prekršio prava iz domene intelektualnog vlasništva.
Slučaj je završio na Sudu pravde EU-a, najvišoj sudskoj instanci Unije.
Njegovi su pak suci presudili da se karakteristike proizvoda mogu zaštititi samo ako se mogu svrstati pod „rad”, što znači da moraju izražavati „originalnu intelektualnu kreaciju”, stoji u priopćenju.
„Zaštita intelektualnog vlasništva može se odobriti izrazu ali ne i idejama, postupcima, metodama rada ili matematičkim konceptima”, naznačio je sud.
Suci također ističu da je uvjet zaštite prema propisima o intelektualnom vlasništvu precizna i objektivna identifikacija predmeta zaštite.
To nije slučaj kada je u pitanju okus hrane, upozorili su, ističući da on ovisi o mnogim faktorima, kao što su dob i sklonosti onoga tko tu hranu jede.
Konačnu odluku u sporu donijet će nizozemski žalbeni sud, uzimajući u uzevši u obzir presudu ECJ.