Znameniti simbol hrvatske metropole i ponos ZET-a, prvi je put povezala Donji grad s Gornjim davne 1890. godine te se smatra najstarijim oblikom javnoga prijevoza u Zagrebu.
Radovi na izgradnji započeli su 6. svibnja 1889. Na dan službenog otvaranja uspinjače, 8. listopada 1890., na poprište zbivanja pohrlile su stotine Zagrepčana željnih da svojim očima vide "kaj to bu".
No, kako je zabilježio ondašnji kroničar, dugo je trebalo dok se prvi putnik nije odvažio i ušao u vagon, platio kartu i prevezao se uspinjačom na „Gričke gorice“.
"Para, to veliko čovjekovo otkriće, pokretala je stroj koji je dizao i spuštao vagone uspinjače. I buduća pokoljenja moći će se diviti tom našem pothvatu", ushićenim je tonom opisao kroničar prvi radni dan uspinjače, podsjeća ZET.
Na prvu vožnju uspinjača je krenula u 7 sati ujutro, no toga je dana bilo nesporazuma i ljutnje. Onaj tko je htio samo nakratko osjetiti čari vožnje u jednoj od dviju smeđe obojenih drvenih kabina, nije mogao kupiti kartu za jednosmjernu vožnju (ili jednomašnju, kako se onda govorilo), nego samo onu skuplju, tour-retour. No već sutradan u kući u Bregovitoj ulici 3 vlasnik uspinjače otvorio je prometni ured, gdje su se prodavale sve vrste karata, uključivši pretplatne.
U samim počecima, zbog učestalih je zastoja, Uspinjača među Zagrepčanima dobila nadimak „Zapinjača“. Međutim, ističe ZET, danas je ona simbol našega grada. Budući da je u cijelosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju, a i većinu tehničkih svojstava koja su joj dali graditelji, zagrebačka je uspinjača zakonski zaštićena kao spomenik kulture.
U usporedbi s ostalim žičanim željeznicama koje su namijenjene javnom prometu, s prugom dugom 66 metara, najkraća je na svijetu. Također, može se pohvaliti i naslovom najsigurnijeg javnog prijevoznog sredstva jer u 128 godina nije zabilježena niti jedna nesreća ili ozljeda putnika, posebice ako se ima u vidu da godišnje preveze oko 750 tisuća građana i turista.