Povod za izložbu su dvije velike slikareve obljetnice - 65. obljetnice smrti i 150. obljetnice rođenja, koje su se poklopile sa 120. obljetnicom Umjetničkog paviljona.
"Sama činjenica da je u 120 godina Umjetničkog paviljona taj prvak hrvatske moderne ovdje izlagao šest puta, što nije niti jedan hrvatski slikar, pokazuje kako je to prostor koji je on volio i koji voli njega", rekao je na otvorenju Igor Zidić, autor stručne koncepcije izložbe, izbora djela i likovnog postava.
Zidić smatra kako od Vidovića, kao provincijalca i oca devetero djece, nitko nije očekivao da će biti toliko avangardan i drzak prema konvencijama, a posljedica je bila da je ostao izvan svog vremena i živio u oskudici, početkom stoljeća nije imao nikoga kome je mogao prodati svoje slike.
"Sve je ipak izdržao i dobar je primjer čovjeka koji zna što hoće, što može i čovjeka koji je cijeli život radio, svaki dan tijekom šezdeset godina. Poznat je njegov stav da ne postoji nadahnuće, nego je jedino nadahnuće rad", istaknuo je.
Po Zidićevim riječima, "Pasatist i modernist" je antologijska, ali i retrospektivna izložba jer se Vidovića može pratiti u kontinuitetu, od najranijih do posljednjih djela - najstarije je iz 1896., a najmlađe iz 1953. godine.
Nije koncipirana klasično kronološki, već kroz poveznice pojedinih ciklusa, među kojima se ističu njih tri većih - s motivom splitske luke, koju je slikao tijekom cijeloga života, bilježeći promjene luke, ali i one u sebi samome, te interijera splitskih i trogirskih crkava, odnosno interijera njegovih ateliera u koji se sa starošću sve češće povlačio.
Među stotinjak slika, većinom ulja na platnu, su i "Ave Maria" i "Guidecca" iz 1898. godine, "Sunčani poljubac" (1903.) te jedna od najpoznatijih njegovih slika, "Angelus" iz 1906., a od onih koje su prvi put predstavljene su, primjerice, "Praskozorje u splitskoj luci" (1919./1921.) i "Ribarske barke" (1908./1912.).
Izložena su djela ranijega razdoblja, od 1898. do 1921., razdoblja priprema za prijelaz na motiviku i tematiku interijera i mrtvih priroda te same interijere crkava i atelijera (1936.–1942.), kao i mrtve prirode (1938.-1952.).
"Emanuel Vidović važan je Umjetničkom paviljonu zašto što nas veže duga povijest, prvu samostalnu izložbu ovdje je imao 1903. godine, nakon toga je imao još samostalnih izložbi, a važna je retrospektiva iz 1971., koju je također radio Igor Zidić", rekla je Jasminka Poklečki Stošić, ravnateljica Umjetničkog paviljona u Zagrebu.
Vidovićeve slike posuđene su iz jedanaest hrvatskih institucija i 35 privatnih zbirki. "Posebno nas veseli što su nam privatni vlasnici posudili svoje umjetnine jer su među njima i djela koja se sada premijerno pokazuju", dodala je.
Otvorenje u Umjetničkom paviljonu okupilo je niz predstavnika hrvatskog kulturnog i javnog života, a izložbu je otvorio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Uz Umjetnički paviljon, gdje se može razgledati do 13. svibnja, izložbu organizira Muzej grada Splita, u čijoj će Galeriji Emanuel Vidović biti postavljena od lipnja do rujna