Dino je prije četiri godine u Sočiju bio korak do medalje u slalomu u kategoriji sjedećih skijaša. Nakon prve vožnje je bio u uvjerljivom vodstvu, no u drugoj vožnji je pao i ostao bez plasmana. Sokolović je nastupio i u Vancouveru gdje je osvojio 21. mjesto u slalomu, dok je u veleslalomu ostao bez plasmana.
"Nadam se da ću biti u konkurenciji za medalju i da ću uspjeti pokazati svoje najbolje skijanje iako je konkurencija jako velika i zato će biti jako teško osvojit medalju. Ipak, trebam dat sve od sebe u svim utrkama i ne opterećivati se rezultatom. Jedino tako mogu uspjeti i to je taktika kojom se uvijek vodim," kazao je Sokolović.
Dino je ove sezone osvojio drugo mjesto u poretku sjedećih slalomaša u Svjetskom kupu za osobe s invaliditetom. Ukupna pobjeda pripala je Francuzu Fredericu Francoisu, dok je treći bio Norvežanin Jasper Pedersen.
Iza njega je teška ozljeda zbog koje je oporvaka bio dugačak i naporan.
"Oporavak od ozljede je bio dugačak i naporan, ali sam se napokon oporavio i pipremio za sezonu. Nastup u Koreji će biti moje treće Igre, a još se sjećam svojeg prvog odlaska na Paraolimpijske igre u Vancouver."
Sokolović žali što se paraolimpijski sportovi još uvijek ne cijene koliko i sportovi osoba bez invaliditeta.
"Još uvijek se ne prenose nikakva sportska natjecanja i spominjemo se samo kad se osvoje medalje na najvećim sportskim natjecanjima. Zahvalan sam što se ipak u zadnjih par godina puno radi na tome da se popularizira sport osoba s invaliditetom, ali mislim da to može biti još bolje," zaključio je.
Dino je 2003. u prometnoj nesreći izgubio majku i dva brata, dok su njemu amputirane noge. Trenirao je plivanje, no 2007. se prebacio na skijanje i to zahvaljujući - Janici Kostelić. Monoski klub Zagreb je od donacije Janičinog štapa, koji joj je ispao na utrci na Sljemenu, uspio skupiti novac za dvije monoskije i pet dana treninga u Austriji. Sokolović se javio na njihov poziv i tako je sve počelo.