Preliminarni dogovor predviđa da izaslani radnici imaju istu plaću za isti rad na istom mjestu

 "Čvrsto vjerujemo da je usuglašeni prijedlog uravnotežen. Ovaj dogovor uspostavlja načelo jednake plaće za isti rad na istom mjestu, a istodobno pruža veću pravnu sigurnost poslodavcima i zaposlenicima", kaže se u zajedničkoj izjavi pregovarača Vijeća EU-a, Parlamenta i Komisije.
  Prema europskom zakonodavstvu, izaslani radnik se definira kao "zaposlenik koga je poslodavac privremeno poslao u drugu zemlju članicu radi pružanja usluga".
 Sada je to regulirano direktivom još iz 1996., koja omogućava radnicima iz siromašnijih zemalja članica da rade na ugovor u drugoj zemlji članici pri čemu je jedino jamstvo bilo da ne može imati manju plaću od minimalne plaće u zemlji u koju je došao. Pri tome su socijalni doprinosi plaćaju u zemlji iz koje je poslan, a koji su znatno niži od onih koji se plaćaju u zapadnim članicama.
 Najčešće je riječ o građevinskim radnicima koji su zahvaljujući direktivi rušile cijenu rada tvrtkama u zemlji primateljici jer su puno jeftiniji od domaćih. U tom sektoru su bile česte i zlouparabe, primjerice domaće tvrtke bi ugovorile određeni posao i zatim angažirale jeftiniju kompaniju iz neke od novih zemalja članica da odradi posao za manju cijenu od ugovorene, a razlike su zadržavale za sebe. U zapadnim članicama raslo je nezadovljstvo zbog socijalnog dumpinga, nepoštene konkurencije u plaćama radnika iz različitih zemalja članica, a francuski predsjednik Emmanuel Macron to je pitanje stavio u središte svoje predizborne kampanje.
  Prije skoro dvije godine, Komisija je predložila promjene direktive, prema kojima bi  izaslani radnik treba imati istu plaću i iste radne uvjete kao i radnici u zemlji primateljici, dok je po sadašnjim pravilima radnik najčešće plaćen prema standardima zemlje iz koje dolazi. 
 Trebalo je 18 mjeseci da zemlje članice usuglase svoje stajalište, što je konačno učinjeno u listopadu prošle godine, nakon čega su započeli pregovori između dvaju zakonodavnih tijela u EU-u, Vijeća i Parlamenta, u čemu im pomaže i Komisija.
 Preliminarni dogovor triju institucija u četvrtak je na konferenciji za novinare predstavila povjerenica za socijalna pitaja Marianne Thyssen, koja je odbila reći pojedinosti dogovora dok o tome ne obavijesti vlade zemalja članica.
 Dogovor sada moraju prihvatiti zemlje članice u Vijeću EU-a te Europski parlament. Tek nakon toga direktiva je usvojena. 
 Direktiva je zakonodavni akt EU-a kojim se utvrđuje cilj koji sve države članice EU-a moraju ostvariti. Međutim, svaka država samostalno odlučuje o načinu na koji će ostvariti taj cilj, stoga se zemljama članicama uvijek ostavlja određeni rok da u svoja zakonodavstva prenesu direktivu.