Ustvrdivši za sebe da je redom vojvođanski, mađarski i srpski pisac te počasni građanin rodnog gradića kod Novog Sada Vegel se, govoreći o svom ulasku u svijet knjige, prisjetio djetinjstva kada je kao mali dječak odlazio do lokalne biblioteke gdje je, kako je rekao, "bila lijepa bibliotekarka" te čitao najprije dječje knjige. A kad je pročitao, kaže, sugerirala mu je da pročita Stendhala.
Prisjetivši se i svog radnog iskustva kao dramaturg na TV-u u Novom Sadu te kako je tamo postao nepoželjan, Laszlo Vegel je istaknuo kako "danas cenzura ima suptilan karakter i tajanstveni utjecaj", a knjige su "postale stvar elita", jer književnost stvara novu intelektualnu elitu.
Za svoj Novi Sad rekao je da je to grad koji je uvijek bio grad imperija i čuvao dunavsku ravnotežu.
Za odnos s prevoditeljima pak kaže da zbog vezanosti uz vlastitu rečenicu, razgovara sa svojim prevoditeljima kako bi vidio prepoznaje li cjelinu i usredotočuje se s njime na bitne stvari.
"Uvijek sam imao dobre prevoditelje", dodaje.
Sebe smatra Europejcem, a europsku kulturu, kaže, čine grčka filozofija, rimsko pravo i Biblija.
"Duša Europe ipak kultura", kaže.
Vegel je napomenuo i da je "prvih" 40 godina pisao noću, pisaćom mašinom, no sada se "informatički opismenio" pa više ne smeta susjedima. Iako ne poriče važnost tehnologije smatra žalosnim što odrasli za djecu nisu osmislili ništa zanimljivije i uzbudljivije od pametnih telefona i 'tableta'.