Agnieszka Holland, ističu iz Motovun Film Festivala, pripada među rijetke filmske autore iz nekadašnjega Istočnog bloka, odnosno današnje istočne Europe, koja se uspjela etablirati izvan granica svoje zemlje, prebrodila tranziciju i uspješno spojila filmski istok i zapad.
Rad redateljice rođene 1948. u Varšavi, iznimno je teško kategorizirati jer se tvrdoglavo opire bilo kojoj vrsti kalupa. U gotovo pedeset godina dugoj karijeri, Holland varira u stilovima i stalno prekoračuje granice žanrova, ali ono što je tom radu zajedničko je studiozni pristup svojim kompleksnim, često na neki način kompromitiranim likovima čije priče redovito stavlja u širi historijski kontekst, ali nikad na isti način, ističe se u priopćenju MFF-a.
Dok nije emigrirala iz domovine krajem osamdesetih godina zbog zabrane filmskog rada, pripadala je tzv. kinematografiji moralne zabrinutosti, poljske filmske škole čije su tipične značajke tijekom sedamdesetih godina bile dokumentaristički realizam, bavljenje svakodnevnim temama i davanje eksplicitnih političkih komentara, a čiji su glavni nositelji bili redatelji Krzysztof Zanussi i Andrzej Wajda. Još jedna slavna poljska filmašica, Agnès Varda, na svojem joj je primjeru pokazala da je moguće biti žena i to žena koja snima filmove.
Po ocu Židovka, po majci katolkinja, Holland je rasla u ateističkom okruženju roditelja uvjerenih antifašista, ali je pitanje holokausta i antisemitizma ipak njezina svojevrsna vječna tema na koju je snimila čak tri filma – "Gorka žetva" (1984.), "Europa Europa" (1990.) i "U tami" (2011.) i sva tri su bila nominirana za nagradu Oscar dok je "Europa Europa", njezin možda najpoznatiji film osvojio 1991. Zlatni globus za najbolji strani film.
Iako je sovjetski režim pod kojim je živjela u Poljskoj i Čehoslovačkoj bio nedvojbeno represivan, Holland u svojim šezdesetima nakon dugogodišnjeg iskustva rada u Hollywoodu često ističe paradoksalne sličnosti tadašnjeg sovjetskog komunističkog režima s današnjim američkim sistemom jer velika filmska studija često imaju sličnu logiku kao i kulturne institucije Istočnog bloka.
Možda upravo zbog takvog iskustva okrenula se više radu na televiziji gdje je ostvarila potpuno novu karijeru pa je tako tijekom posljednjih nekoliko godina sudjelovala u nekoliko projekata HBO-a, Netflixa i NBC-a, uključujući režiranje nekoliko epizoda serija "Žica" i "Kuća od karata". Kad je HBO tek ušao u istočnu Europu, prva serija koju su snimili bila je "Gorući grm" o životu Jana Palacha u njezinoj režiji.
Ove godine Holland se vratila filmu i domaćem terenu i snimila triler "Tragovi" (Pokot) koji je odjeknuo unutar službene konkurencije Berlinala gdje je i nagrađen Srebrnim medvjedom. Ova anarhističko-feministička kriminalistička drama s elementima crne komedije u kojoj je lov na životinje metafora podčinjavačkog odnosa prema prirodi i prema slabijima karakterističan za dominantnu patrijarhalnu kulturu, naišla je na osudu među poljskim novinarima u Berlinu, i pogotovo u samoj Poljskoj gdje je film proglašen promocijom eko-terorizma i antikršćanskim.
Film "Tragovi" pojavljuje se u vrijeme širenja neokonzervativne kontrarevolucije, ne samo u Poljskoj nego i globalno, zbog čega je rad Agnieszke Holland aktualniji nego ikad prije. Upravo zbog toga slobodnjačka motovunska nagrada Maverick ove godine ide u njezine ruke, ističe se u priopćenju.
Holland će, kako najavljuju iz MFF-a, nagradu primiti osobno, a njezin najnoviji film dio je glavnoga natjecateljskog programa 20. MMF-a. Među dosadašnjim dobitnicima ove nagrade su autori koji svojim radom stalno pomiču granice filmske umjetnosti poput Kena Russella, Ulricha Seidla i Andreja Zvjaginceva.