Komisija je objavila paket "Europa u pokretu", sveobuhvatan skup inicijativa s ciljem povećanja sigurnosti u prometu, poticanja pametne naplate cestarina, smanjenja emisije stakleničkih plinova, smanjenja birokratskih prepreka za poduzeća, suzbijanja nezakonitog zapošljavanja te osiguranja primjerenih uvjeta rada i odmora za profesionalne vozače.
Komisija ne predlaže uvođenje naplate cestarina, ali onim zemljama koje već imaju naplatu predlaže uvođenje interoperabilnog sustava, koji bi omogućio vozačima da se kreću diljem EU-a ne brinući se za različite administrativne sustave.
"Naplata cestarina u nacionalnoj je nadležnosti i zemlje članice jesu i ostat će slobodne uvesti ih ili ne. Za one koje se odluče za to Komisija danas predlaže neka zajednička načela", ističe Komisija.
Prvo načelo je da građani ne smiju biti neravnopravno tretirani zbog svog državljanstva, primjerice kroz diskriminatorni sustav naplate cestarina. Drugo naplata bi se trebala temeljiti na prijeđenoj udaljenosti, a ne na temelju vremenskog razdoblja, na čemu počiva sustav naplate vinjetama.
Za elektroničku naplatu cestarina koristila bi se mobilna tehnologija sa standardiziranim digitalnim kutijama u svakom vozilu. Time bi nestale naplatne kućice i kilometarske kolone ispred tih kućica. Cijene bi se određivale na temelju emisije ugljikova dioksida. Vozila s nultom emisijom imala bi obvezni popust od 75 posto.
Prihodi od cestarina trebali bi biti usmjereni u infrastrukturu. Zemlje članice imale bi mogućnost uvođenja nameta koji bi imali za cilj smanjenje buke, gustoće prometa ili onečišćenja zraka.
Tranzicijsko razdoblje za uvođenje novog sustava bilo bi do 2023. za kamione, a do 2027. za ostala vozila.
Prijedlozi za pravedniji tretman profesionalnih vozača
Na profesionalne vozače, koji dio svog radnog vremena provode u drugoj zemlji članici, trebale bi se primjenjivati odredbe o direktivi o izaslanim radnicima, o čijim se promjenama već neko vrijeme raspravlja u europskim institucijama.
Komisija predlaže da vozač koji provodi više od tri dana u mjesecu u drugoj zemlji članici mora biti plaćen kao i lokalni vozači u toj državi članici, ako su u njoj plaće veće nego u njegovoj matičnoj državi.
Komisija predlaže da vozačima mora biti osiguran obvezan odmor od 45 sati nakon maksimalno šest radnih dana. Taj odmor mora biti proveden izvan vozačke kabine, a poslodavac će biti dužan osigurati primjeren smještaj. Dosadašnja pravila nisu bila posve jasna u vezi s pitanjem može li se spavanje u kabini uzimati kao vrijeme koje je propisano za odmor vozača.