Europski parlament organizirao je nedavno seminar za novinare o budućnosti Europske unije koji je okupio više od 150 novinara iz cijele Europe.
Europska unija suočena je s velikim izazovima, od nezaposlenosti, ekonomske stagnacije do izbjegličke krize i borbe protiv terorizma, što je dovelo od razočaranja u projekt europskog ujedinjenja. Države članice podijelile su se na one koje zagovaraju jačanje integracije i one koje traže povratak dijela suvereniteta državama članicama, one koje su za "više Europe" i one koje su za "bolju Europu", kako kažu zemlje Višegradske skupine.
Zastupnici Europskog parlamenta razmatraju također načine kako da Unija postane odlučnija, djelotvornija i demokratski odgovornija. Tri okvirna prijedloga su na stolu. Prvi stavlja naglasak na što bolje iskorištavanje mogućnosti koje postoje u Lisabonskom ugovoru, drugi razmatra temeljite promjene Ugovora u smjeru federacije, a treći mogućnost da eurozona dobije vlastiti proračun.
Što o tome misle hrvatski zastupnici, otkrili su u razgovoru s hrvatskim novinarima na margini seminara.
Šuica ističe da London neće smjeti "vaditi samo grožđice iz torte"
Govoreći o odluci Velike Britanije da napusti EU, tzv. Brexitu, zastupnica Dubravka Šuica (HDZ, EPP) kazala je da se Unija sada kani konsolidirati i nastaviti dalje s 27 država članica.
Velika Britanija glasovala je na referendumu 23. lipnja ove godine za izlazak iz EU-a s 52 posto glasova. „Iskreno govoreći, vjerovalo se do zadnjeg dana da se takvo što neće dogoditi, međutim, dogodilo se (…) Narod je vrhovna instanca i on je na referendumu rekao svoje, ali činjenica je da su oni na, otvoreno ću kazati, lažnim premisama išli na taj referendum, jer vidite da je London glasovao za, a ruralna područja protiv i pitanje je kako se vodila kampanja“, kazala je, napomenuvši da Nigel Farage, jedan od najglasnijih pobornika Brexita i njezin kolega u Europskom parlamentu, i dalje ne misli da su pogriješili.
Britanska premijerka Theresa May trebala bi, kako je i obećala, do kraja ožujka 2017. aktivirati članak 50 Lisabonskog ugovora o razdruživanju od EU-a i potom će se voditi pregovori o izlasku kao što se vode i pregovori o ulasku, a sam razlaz se neće dogoditi prije 2019., objasnila je.
Istaknula je da Europska unija neće dopustiti Londonu da svoje buduće odnose s Unijom oblikuje kako želi. Podsjetila je da je i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u svojem govoru o stanju Unije u rujnu kazao da neće dopustiti tzv. „cherry-picking“ odnosno da neće dopustiti Britancima da uzmu od Europske unije samo ono što ih interesira nego će pristup biti uravnotežen.
U pogledu učestalih poziva na reformu Europske unije zbog Brexita, Šuica smatra da sada nije vrijeme da se mijenja Lisabonski ugovor. „Ne mislim da treba mijenjati Lisabonski ugovor. Lisabonski ugovor je tek zaživio.“
„Stalno se postavlja pitanje, kod svih građana, pa i kod nas, gubljenja suvereniteta, pitanje supsidijarnosti. Neke teme stvarno treba ostaviti nacionalnim državama kako bi odlučivale s obzirom na to da smo jako heterogeni, ali neke teme ne možemo riješiti bez zajedništva“, istaknula je, navevši kao primjer sporazum Europske unije i Turske koji je omogućio zaustavljanje migrantskog vala.
„Mislim da Unija može opstati na ovaj način, zajedničko rješenje kad treba zajedničko rješenje, a pojedinačna rješenja kada to traže zemlje članice“, smatra Šuica.
Šuica je također upozorila na prijetnju populizma u Europskoj uniji, ilustrirajući je primjerom Nacionalne fronte u Francuskoj, politikom koju vodi mađarski premijer Viktor Orban i protivljenjem proširenju Unije u Nizozemskoj, što, smatra, ima svoje unutarnjopolitičke, predizborne razloge. „Postoji jedan populistički trend, dolazio on s desna ili s lijeva. Mi, i grupa ALDE i europski socijalisti i pučani, nastojimo stoga ostati u mainstreamu kako bismo sačuvali osnovne vrijednosti i dalje ih promovirali“, istaknula je.
Borzan smatra da Europska unija treba ubrzati proces donošenja odluka
Slično razmišlja i zastupnica Biljana Borzan (SDP, S&D), koja se protivi bilo kakvom popuštanju u pregovorima s Velikom Britanijom smatrajući da bi to dovelo u pitanje opstojnost EU-a.
„Smatram da naši pregovarači, pregovarači Europske unije koji budu pregovarali s britanskim pregovaračima, moraju biti izuzetno strogi i principijelni, jer svako popuštanje Velikoj Britaniji da u ovom trenutku isposluje nešto što bi joj išlo u korist, u smislu da i dalje koristi sve blagodati Unije u trgovinskom smislu a da pritom ima zabranu slobodnog kretanja koju želi, je neprihvatljivo i ukoliko naši pregovarači u ovoj situaciji popuste Velikoj Britaniji, otvorit će se mogućnost da i ostale države članice počnu razmišljati o izlasku iz Europske unije. To bi značilo da bi praktički imali situaciju u kojoj možete i otići i ostati, a to apsolutno nije prihvatljivo. Moramo biti izrazito, izrazito strogi i principijelni pregovarači kako bi u konačnici Europska unija opstala“, kazala je.
Borzan također smatra da još nije vrijeme za reformu Lisabonskog ugovora, nego da bi Europska unija prije svega trebala ubrzati proces donošenja odluka, jer se u migrantskoj krizi pokazalo da se, kad treba reagirati brzo, ne može dogovoriti. „U principu, mislim da je još rano za to. Moramo sjesti, dogovoriti se, vidjeti koji su još, nakon što se riješi Brexit, problemi koje imamo, vidjeti na koji način ubrzati proces donošenja odluka i slično jer mislim da je nekako to najveći problem kod euroskeptika, taj spor i inertan, trom način donošenja odluka“, kazala je.
Radoš očekuje da će Europska unija ići naprijed malim koracima
Odluka Velike Britanije da napusti Europsku uniju šalje lošu poruku u vrijeme kada je potrebno više zajedništva, no ne treba se bojati nekih negativnih posljedica Brexita za Europsku uniju, a još manje Hrvatsku, smatra zastupnik Jozo Radoš (HNS, ALDE).
„Sve je to što se Europske unije tiče puno važnije na razini fenomena koji se događa prvi put nego što po mom mišljenju ima nekih velikih negativnih opasnosti za Europsku uniju“, kazao je. „Mislim da će, što se posljedica tiče, to puno veći problem biti za Veliku Britaniju nego za Hrvatsku.“
Europska unija se u pregovorima s Londonom po njegovu mišljenju treba postaviti pragmatično, onako kako odgovara njezinim interesima. Britance ne treba kažnjavati, ali im se ne smije ni popuštati. „Nemoguće je uzeti sve. To je inače problem u Europskoj uniji i bez Velike Britanije, svi bi htjeli uzeti nešto što im odgovara, a ne uzeti nešto što im ne odgovara zbog onih ili ovih razloga. Tako nijedna zajednica ne može funkcionirati“, kazao je.
Pitanje što Europska unija može biti u nekakvoj perspektivi postavlja se već duže vrijeme, napomenuo je Radoš, a izazovi kao što su Brexit, terorizam, odnosi s Rusijom i izbjeglice samo su to dodatno intenzivirali.
Naime, kako kaže predsjednik njegove političke skupine u EP-u Guy Verhofstadt, ne postoji jedna Europska unija nego njih deset, jer neke članice imaju euro, neke nemaju, u nekim područjima postoji pojačana suradnja između nekih članica, postoje mnogobrojna izuzeća itd., a Unija je zbog svega toga komplicirana i nefunkcionalna. Verhoftadt stoga predlaže da se stane na kraj takvoj Europi „à la carte“ i krene u smjeru federalizacije Europe, dok za one koji to ne žele predviđa mogućnost svojevrsnog pridruženog članstva ili odcjepljenje.
„Postoji više mogućnosti. Jedna od mogućnosti je Europa s više brzina, Europa koncentričnih krugova. Doduše, nije jasno kako bi ta Europa izgledala, makar je ta mogućnost na stolu od samoga početka Europske unije, stalno se razgovara i teoretizira. Ja ne mislim da bi to bilo dobro rješenje“, kazao je Radoš.
„Jednako tako, čini mi se da Europska unija, unatoč tome što sam ja zagovornik stavova g. Verhofstadta, ovoga časa nije spremna za neki bitno veliki korak prema federalizaciji. Ono što se meni čini vjerojatnijim je da će se ići s puno malih, sitnih koraka naprijed. To su mogućnosti koje Europska unija ovoga časa može ostvariti. Za neke velike skokove unatoč krizi u kojoj se nalazimo, čini se da Europska unija nije spremna ovoga časa“.
Perspektiva proširenja
Zastupnica Marijana Petir (HSS, EPP) kazala je kako smatra da Europa ovog trenutka prolazi kroz jednu od težih kriza identiteta te istaknula da je u vrijeme kada se u mnogim državama članicama javlja antieuropsko raspoloženje i uz sve spomenute probleme dobra vijest da postoje države koje i dalje žele ući u Europsku uniju, prije svega BiH, Srbija i Makedonija.
Predsjednik EK Jean-Claude Juncker kazao je na početku svojeg mandata da u idućih pet godina neće biti proširenja, no na njemu se i dalje intenzivno radi, istaknula je Šuica.
„Ja mislim da je Europskoj uniji u interesu proširenje s obzirom na novonastale okolnosti, jer nitko prije dvije i pol godine nije mogao predvidjeti ovo što se događa, pitanje terorizma, migracije“, kazala je. „Sigurno da je bolje da je Europa ujedinjena, da jugoistok Europe bude s nama.“
„Vrlo ozbiljno radimo kad je BiH u pitanju, posebno mi iz Hrvatske. Kad je Srbija u pitanju, treba riješiti neriješene probleme. Moramo pomoći da se zemlje jugoistoka Europe što prije priključe, to je naše stajalište, to se odnosi i na Albaniju, i na Kosovo i na Makedoniju, jer jedino tako ćemo moći odgovoriti na izazove u našem susjedstvu, odnosno široj regiji“, kazala je Šuica.
Glede prijedloga europskih liberala da se onim državama u susjedstvu koje žele sudjelovati u samo nekim europskim politikama ponudi pridruženo članstvo, Šuica je kazala kako ne vjeruje da bi bilo dobro mijenjati pravila. „Ja vjerujem da će isti oni kriteriji koji su bili za Hrvatsku vrijediti i za sve ostale zemlje. Ne vjerujem da bi bilo dobro mijenjati pravila“, kazala je.
Radoš također vjeruje da će se proširenje Europske unije nastaviti. Štoviše, smatra da je s obzirom na aktualne probleme na jugoistoku Europe vrijeme za novi politički poticaj integraciji tih zemalja.
„Europska komisija na prostoru šest zemalja jugoistočne Europe radi dobar posao (…) ali čini mi se da je zbog niza procesa koji se tamo događaju, a koji su u pravilu uglavnom negativni, možda potrebna neka nova politička inicijativa i jačanje tih dobrih aktivnosti“, kazao je.
Upozorio je da je riječ o prostoru na kojem živi 20 milijuna ljudi, koji je tradicionalno nestabilan i koji može biti izvor nestabilnosti i poteškoća Europskoj uniji, uključujući nove sukobe jer mir nije zajamčen.
„Pokušavamo uvjeriti zemlje članice da to nije samo interes tih zemalja nego i interes zemalja članica budući da je to prostor koji se nalazi unutar Europske unije, tako da unatoč tim otporima i neraspoloženju prema integraciji koji postoji u jednom dijelu zemalja, među građanima EU-a, očekujem da će svijest o tome da je to važno, kao proces stabilizacije cijele Europske unije, ipak prevladati i da će put približavanja tih šest zemalja ipak ići dalje“, kazao je.
Uzroci krize
Na pitanje što je bio prijelomni trenutak koji je doveo do toga da se danas raspravlja o tome može li Europska unija opstati, Radoš je kazao da se Europska unija stalno suočava s poteškoćama.
„Ne mislim da je Europska unija, osim u samim svojim počecima, bila čisti entuzijazam. Ona se cijelo vrijeme zapravo suočava s poteškoćama, pitanjem kako dalje“, kazao je, podsjetivši da se europska vanjska i sigurnosna politika pripremala 15 godina. „To nije projekt koji je imao nekakav pravocrtni, kontinuirani napredak i put prema sve jačoj integraciji.“
Krize su se po njegovu mišljenju akumulirale, od gospodarske krize, krize u Grčkoj i Italiji do poteškoća s novim zemljama članicama, tako da su čak i neki europski liberali postali skeptični. Onda se dogodila migrantska kriza, pa komplikacije oko postizanja zajedničkih dogovora, što također ne utječe pozitivno na imidž EU-a.
„Recimo da je gospodarska kriza u kombinaciji s problemima u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj definitivno otvorila prostor jačanju skepticizma koji u Europskoj uniji postoji od samog početka“, kazao je Radoš.
"Kriza je uvijek bila poticaj za rješenje nekih problema s kojima se Unija susretala zadnjih 50 godina, pa i ovdje se možda treba nadati da će kriza biti poticaj za rješenje i da će biti malo više zajedništva nego što ga danas ima", zaključio je.
Na pitanje je li problem u velikim razlikama između sjevera i juga, istoka i zapada Europe koje su izišle na vidjelo, Petir je kazala da razlike među državama članicama svakako postoje i da ih treba prevladati.
„Postoje razlike koje bi trebalo prevladati, na kojima bi trebalo raditi, ima jako puno izazova, ali ne čini mi se da ti izazovi mogu destabilizirati Europsku uniju ako postoji suglasnost da se krenu pronalaziti zajednička rješenja za osnovne probleme i ako se dogovorimo oko toga i počnemo provoditi u praksi da nema jačih i slabijih država članica“, kazala je.
„Mislim da stvarajući neka nova rješenja i neke nove aranžmane, bilo ekonomske, političke ili institucionalne, možemo opet imati Europu zajedno samo možda u jednom drugačijem obliku“, smatra ona.
Na pitanje je li možda uzrok nezadovoljstva Europskom unijom njezina velika birokratiziranost, na što upozoravaju zemlje Višegradske skupine, Radoš je kazao da je birokratiziranost Europske unije neizbježna. "Ja mislim da jedna takva zajednica kao što je Europska unija, dakle najkompliciranija politička struktura na svijetu koja je ikada postojala, da ona ne može a da ne bude birokratizirana, to je apsolutno nemoguće. (...) Kompliciranost i birokratiziranost su njezina priroda", kazao je.
"Mislim da to što prigovaraju zemlje Višegradske skupine, što se toga tiče, nema nekog velikog smisla", dodao je, napomenuvši kako smatra da je Višegradska skupina unutar EU-a besmislena, nepotrebna i destruktivna. "Postojanje Višegradske skupine je više-manje besmisleno. To je samo nekakva lobistička skupina zemalja unutar Europske unije koja na takav način jača svoju poziciju unutar Unije", kazao je.
Migrantska kriza
Govoreći o ratu u Siriji i migrantskoj krizi, Petir je kazala da problem treba riješiti u žarištu, tamo gdje se događaju ratni sukobi, istaknuvši da se zauzima za drugačiju, proaktivniju vanjsku politiku Europske unije.
"Problem ne možemo riješiti rezolucijama koje donosimo, a mi uglavnom ovdje donosimo rezolucije", kazala je. Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Federica "Mogherini ne može ništa sama, ona mora imati partnere u Vijeću EU-a, a moj dojam je da u njemu postoji više različitih struja koje se ne mogu suglasiti u kojem smjeru bi se išlo", dodala je.
"Dok se ne postigne trajni mir, mi nećemo riješiti pitanje migracijske krize, to je sasvim sigurno", istaknula je.
Konkretno, Europska unija bi trebala preko Mogherini pokušati osigurati dijalog suprotstavljenih strana i postići primirje. Trebalo bi također razlučiti tko su teroristi u Siriji a tko oporba te osigurati da oni koji financiraju teroriste ne mogu biti partneri Europske unije, smatra ona.
Petir se nedavno susrela sa sirijskim patrijarsima koji su joj kazali kako smatraju da je Zapad apsolutno zakazao kad je riječ o Siriji, u kojoj se kao i u Iraku, kako je upozorila, događa genocid, što je definirano i rezolucijom Europskog parlamenta. "Oni su rekli da tamo u terorističkim skupinama nemate nijednog Sirijca, da imate 18 drugih naroda, pa zašto Europska unija onda i dalje posluje s tim državama koje financiraju terorističke skupine", pita se ona.
"Smatram da Europska unija ima svoj integritet. Ako se zalaže za promociju i zaštitu ljudskih prava i zaštitu ljudskih života, to mora pokazati djelotvorno, to ne može pokazati na listu papira. Djelotvorno se pokazuje za što se zalažeš a ne samo riječima. Europska unija treba prestati trgovati s onima koji financiraju terorističke skupine, to je vrlo jednostavno", istaknula je.
No svjesna je da to ovisi o političkoj volji. "Jasno je da ne možemo preko noći srušiti sve mostove i prekinuti bilo kakve gospodarske ili financijske odnose, ali sasvim je sigurno da imamo instrumente ako se proaktivno uključimo."
"Ja mislim da Europska unija ima instrumente u svojim rukama i da je samo stvar političke volje hoće li ih koristiti ili ne. ( ...) Ako je to stvarna politika Europske unije, onda nećemo donositi samo rezolucije nego ćemo poduzeti konkretne mjere, a one su najosjetljivije na ekonomsko-financijskom planu", zaključila je Petir.
Radoš smatra da Europska unija ne može riješiti problem masovnog priljeva izbjeglica. Ona nema snagu, ni političku ni vojnu, ni zajedništvo niti operativnost, da bi mogla utjecati na korijene kriza i neće ih niti imati u dosta dalekoj perspektivi, kazao je.
"Europska unija će učiniti puno dobrih stvari, ali odgovora na ova pitanja nema. Europska obalna straža, pojačanje Frontexa itd., stabilizacija Schengena, sve je to u redu, ali vi ne možete zaštititi granice od masovnog priljeva izbjeglica, to je nemoguće. (...) To je problem koji je zapravo ovoga časa nerješiv za Europsku uniju."
"Europska unija nije u stanju postaviti nikakvu pragmatičnu politiku u tom smislu pa se zaklanja iza najviših načela zaštite ljudskih prava (...) i tako će to i ostati", kazao je, priznajući da je to na neki način "licemjerno" i "pranje savjesti".
Europska unija nije vojna sila
Na pitanje nije li osnovni uzrok njezina slabog utjecaja na međunarodnoj sceni to što Europska unija nema vojnu silu, Radoš je kazao kako je Europska unija u tom pogledu potpuno hendikepirana jer je jako podijeljena.
"Europska unija je u tome potpuno hendikepirana. Ima unutarnje nejedinstvo, ima ambivalentnost unutar same sebe u pogledu odnosa prema svojem glavnom savezniku, Sjedinjenim Državama, ima odluku da je ona 'meka sila'. Ona neće nikada raditi ništa što bi bilo na neki način protiv međunarodnog prava što Amerika i Rusija naprave ako im odgovara. Europska unija to niti zna, niti hoće, niti može, takva situacija je gotovo nepromjenjiva", kazao je.
Za novu francusko-njemačku inicijativu za jačanje europske sigurnosne i obrambene politike kazao je da je "tek niz želja" i smatra da se to neće dogoditi.
"Europa bi trebala osnovati stalno zapovjedništvo oružanih snaga, stalne snage i borbene grupe. Kada bi i imala sve to, opet je problem kako bi se to osnovalo, pitanje je što bi ona s time. Europska unija ima oružanu silu koja je zapravo samo teret ovoga časa, ni od čega se ne brani a ne napada. Ta se situacija teško može promijeniti i tako će to i ostati."
"Europskoj uniji ostaje samo da na prostoru svoje unutarnje integracije lomi razlike i otpore i tako gospodarski jača, a perspektiva nje kao nekakve svjetske sile, uključujući i vojnu komponentu bez koje zapravo sila u pravom smislu ne postoji, ta je perspektiva vrlo, vrlo daleka. I ne radi se o 20 godina po mom doživljaju, nego o puno dužem razdoblju zbog svih tih velikih razlika", smatra on.
Napomenuo je da je Europska unija unutar NATO-a potpuno marginalizirana. "Ne postoji europski stup NATO-a, postoje 22 mala europska stupića, to nije europski stup. Europske snage ne mogu unutar NATO-a nastupati kao zajedničke". "Sjedinjenim Državama ne odgovara da Europska unija formira svoju zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku kao dio NATO-a jer bi tada njihova dominacija bila slabija."
"Europska unija nije klasična sila, nije vojna sila i bojim se da dugo, dugo neće postati", kazao je Radoš.
On ne vjeruje da će Brexit olakšati konsolidaciju Europske unije na tom području. "To je olakšano, ali još uvijek preteško."
"Ja ne vidim načina kako će Europska unija postati bitni čimbenik svjetske politike osim svojom gospodarskom snagom i svojom razvojnom pomoći", kazao je, istaknuvši da je Europska unija najveći donator razvojne pomoći u svijetu. Po podacima Europske komisije, europske institucije i države članice izdvojile su 2015. za pomoć razvoju u svijetu 68 milijardi eura.
Kad je riječ o borbi protiv terorizma, Radoš je kazao da je policijsko-obavještajna suradnja u Europskoj uniji slaba zbog velikog nepovjerenja između država članica.
"Ta suradnja ima bazičnu poteškoću u tome što postoje nejednake sposobnosti i spremnosti obavještajnih i policijskih snaga koje onda naravno dižu međusobno nepovjerenje", kazao je. "Naravno, na tome se radi, liberali su za europsku obavještajnu agenciju, ali dugo će još proći prije nego ta suradnja bude kompletna."
Na pitanje mogu li se svi ovi izazovi s kojima se Europska unija suočava svesti zapravo na krizu solidarnosti, Radoš je kazao da je nedostatak solidarnosti univerzalni, društveni problem.
„Nedostatak solidarnosti je univerzalni, društveni problem koji je sve jači i jači. Naravno, solidarnost je dio nečega što je životna kultura ili politička kultura, a to se ne može mijenjati preko noći. Sigurno je da je nedostatak solidarnosti i međusobnog razumijevanja, generalno u društvu, ne samo u politici, problem s kojim se suočavamo i da ima svoj utjecaj na funkcioniranje Europske unije, naravno negativan.“
Šuica također smatra da je veća solidarnost neophodna. „Ja mislim da je solidarnost neophodna s obzirom na to da usprkos ekonomskoj krizi ipak solidno živimo u odnosu na zemlje iz kojih dolaze migranti“, kazala je.
„Potrebno je riješiti po mom mišljenju problem u izvorištu. Mi ga sami ne možemo riješiti bez Rusije i SAD-a, ali Europska unija mora imati jaču vanjsku i obrambenu politiku. Zalažem se da gđa. Mogherini dobije jače ovlasti“, kazala je. „Ne želim kazati da se treba formirati zajednička europska obrana, ali moramo dijeliti podatke, bolje funkcionirati, to moramo. Činjenica jest da se ove stvari s terorizmom možda ne bi dogodile da su tajne službe bolje komunicirale, a to nije bio slučaj.“
Uloga Europskog parlamenta
Na pitanje kakvu ulogu ima Europski parlament u radu Europske unije i određivanju smjera kojim će se ona dalje razvijati, s obzirom na to da glavne odluke donose države članice, Šuica je kazala da Europski parlament ima u tome veliku ulogu.
„Uloga Europskog parlamenta je velika nakon Lisabonskog ugovora. Europski parlament bira Komisiju, povjerenike, predsjednika Komisije, donosi njezin plan rada, a što je najvažnije donosi proračun Europske unije i to ne samo za jednu godinu nego i višegodišnji proračunski okvir“, kazala je.
Radoš je napomenuo da Europski parlament mora dati suglasnost za ugovor o izlasku Velike Britanije iz EU-a te istaknuo da će Parlament biti uključen u sve faze raznih postupaka u vezi s tim ugovorom i budućim odnosima Velike Britanije i Europske unije.