Strategija, koju je izradila pravobraniteljičina Mreža mladih savjetnika, ističe ključna mjesta na kojima se može utjecati na prevenciju nasilja te se imenuje ključne dionike, 'dodjeljujući zadatke' obitelji, vrtiću, školi, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, udrugama, pravobraniteljici za djecu, ali i sami članovi MMS-a preuzimaju svoj dio zadataka.
Mrežu mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu, skraćeno MMS, čini 20 djece u dobi od 12 do 18 godina iz cijele Hrvatske koji savjetuju pravobraniteljicu i pomažu joj u radu upozoravajući na probleme i potrebe svojih vršnjaka i šireći u svojem okruženju informacije o dječjim pravima i ulozi pravobraniteljice u njihovoj zaštiti.
"Ono na što MMS upozorava je psihičko nasilje koje vrlo često ostaje nevidljivo. Iako ne možemo biti zadovoljni ni reakcijom na tjelesno nasilje, ono se ipak, kad su u pitanju najgori oblici, na neki način prepoznaje i od odraslih i od institucija. Psihičko nasilje ostaje skriveno, djeca kažu da ga ima u svakoj školi i razredu i da je svako dijete u nekom trenutku osjetilo da je bilo žrtvom psihičkog nasilja ili da ga je samo počinilo", istaknula je pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić.
Nasilje po broju prijava na drugom ili trećem mjestu, radi se o ozbiljnom problemu
Navela je da godišnje u njezin ured pristigne 1600 prijava, od čega je vršnjačko nasilje na drugom ili trećom mjestu po broju prijava, što je, ističe Milas Klarić, ozbiljan problem. Nasilje u obitelji je, kaže, u blagom padu dok je u porastu nasilje u institucijama u kojima su djeca smještena te ono na društvenim mrežama.
Djeca se izoliraju po različitim kriterijima - socijalnom statusu, izgledu te nacionalnom i etničkom podrijetlu.
"Djeca kažu da se srame o tome govoriti, čak i razgovarati s roditeljima jer ih, kako kažu, ne žele opterećivati, a i ne vjeruju da će se taj problem riješiti. Djeca iskazuju nepovjerenje i u škole i u institucije i to je razlog za sve nas odrasle da postanemo svjesni i reagiramo", naglasila je Milas Klarić.
Strategiju je, kaže, poslala u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta kao vrstu preporuke što učiniti po pitanju nasilja. Mora, napomenula je, postojati prevencija i edukacija već od vrtićke dobi te svi zajedno, od civilnog sektora i nadležnog ministarstva moramo učiniti nešto po tom pitanju. Smatra kako je jedan od načina uvođenje kontinuiranog i sustavnog građanskog odgoja u obrazovni sustav.
"Poštujte dječja i ljudska prava, dječja prava su i ljudska, slušajte djecu, nužno ih je ozbiljno slušati kao sugovornike i razmišljati i uzimati u obzir ono što kažu. Mislim da je sazrelo vrijeme da djeca postanu subjekt u društvu, da ih se pita o temama koje ih se tiču i da se njihovi savjeti ozbiljno uzimaju u obzir", poručila je Milas Klarić.
Važna je brza reakcija
Strategiju "Stop tišini koja boli" predstavili su učenici srednjih škola u Zagrebu i Sesvetama, a nastala je kao rezultat njihovog istraživanja problema bullyinga i mogućih pristupa njegovom sprečavanju u sklopu međunarodnog projekta ENYA "Neka mladi govore o nasilju".
U strategiji se ističe da je problem nasilja rješiv te da ga, ako do njega dođe, treba što prije zaustaviti, intenzivirati rad s počiniteljima i žrtvama te bolje povezati institucije i savjetovati roditelje.
Strategija navodi nekoliko razina na kojima bi trebalo raditi na prevenciji - obitelj, dječji vrtići i škole te šira društvena zajednica. Kao 'alate' protiv vršnjačkog nasilja u obitelji navodi dovoljno pažnje, pozitivne vrijednosti, konstruktivno rješavanje sukoba, razgovor i informiranost o nasilju, dok se za vrtić preporučuje slikovnice, crtane filmove i igre sa sadržajima koji potiču zajedništvo.
U osnovnoj i srednjoj školi sadržaji vezani za nenasilnu komunikaciju i konstruktivno rješavanje sukoba trebali bi biti promovirani u okviru različitih nastavnih predmeta, a trebalo bi i češće organizirati aktivnosti s roditeljima. Djeci treba omogućiti da putem 'sandučića povjerenja' mogu anonimno progovoriti o problemima koji ih muče.
MZOS treba, predlaže Strategija, organizirati edukaciju o vršnjačkom nasilju i osigurati provođenje preporuka, dok udruge mogu pridonijeti kroz organizaciju radionica i druženja za odrasle i djecu. Pravobaniteljica za djecu treba vrtiće, škole i ustanove upozoravati i poticati na sprječavanje vršnjačkog nasilja, dok članovi MMS-a trebaju kroz prezentacije i razgovore osvještavati svoje vršnjake i poticati ih na proaktivan stav prema vršnjačkom nasilju.