Prva belomanastirska arheološka izložba održava se gotovo na samom mjestu pronalaska lokaliteta, vrlo kratko nakon što je završilo istraživanje, koje je trajalo tijekom 2014. do kasne jeseni prošle godine.
"Baranja ima bogatu arheološku baštinu, no dosta je slabo istražena", rekla je za Hinu Jacqueline Balen iz zagrebačkog Arheološkog muzeja, jedna od autorica izložbe.
"Kako bismo potaknuli svijest o pronalascima arheološke baštine i kulturnoj baštini općenito, a s obzirom na izvrstan lokalitet, željeli smo što prije pokazati preliminarni dio rezultata istraživanja", dodala je.
Riječ je o jednom od četiri lokaliteta na kojem je radio Arheološki muzej, a koji je pronađen terenskim pregledom i definiran probnim rovovima koji su prethodili radovima na trasi buduće autoceste A5, dionica Beli Manastir-Osijek.
Na izložbi će se predstaviti pedesetak obrađenih i restauriranih nalaza pronađenih u pretpovijesnim i antičkim objektima, srednjovjekovnim kućama i grobovima, najviše je njih iz 5. stoljeća dok će se, najavila je Balen, putem panoa prikazati slijed razvoja kulture u Baranji, razvoj samog lokaliteta i nekoliko mogućih rekonstrukcija tadašnjih naselja i izgleda žene.
Balen kaže kako su na tom lokalitetu pronađeni materijali iz različitih razdoblja i kultura, od pretpovijesti do kasnog srednjeg vijeka, no ističu se oni iz vremena seobe naroda, prvi takvi nalazi pronađeni in situ na prostoru Republike Hrvatske, koji prikazuju život istočnih Germana koji su nakratko ondje boravili u 5. stoljeću.
Baranja je zahvaljujući bogatstvu prirodnih resursa bila zanimljiva za trajniji boravak i naseljavanje, o čemu svjedoči da je na tom prostoru dosad zabilježeno 114 lokaliteta, među kojima je i lokalitet Jauhov salaš (JASA).
Pretpovijesni materijalni ostaci datiraju u razdoblje kasnog bakrenog i brončanog doba te u razdoblje prijelaza iz mlađeg željeznog doba u razdoblje rane antike, a najstariji se nalazi pripisuju kasnoeneolitičkoj kostolačkoj kulturi.
Ustanovljen je i ukop pokojnice u zgrčenom položaju koji vjerojatno pripada razdoblju brončanoga doba, te nekoliko jama u kojima je pronađen materijal iz starijeg željeznog doba.
Među ostalim, materijal iz mlađeg željeznog doba pronađen je ispod naplavinskog sloja debljine i do 70 centimetara - otpadne jame i sustavi plitkih kanalića, dok su u nekoliko jama pronađeni nalazi iz 2. i 3. stoljeća, što sugerira postojanje antičkog naselja u blizini.
O srednjovjekovnom razdoblju svjedoči nekoliko faza - najranija datira u 5. stoljeće i njoj se pripisuju 22 kuće i 11 grobova. Osim keramičkih posuda i životinjskih kostiju, pronađeni su keramički utezi, koštani češljevi i igle, željezni noževi. Otkrivena je i alatka od roga kojom se žigosala keramika prilikom proizvodnje, što predstavlja izuzetno rijedak arheološki nalaz.
U grobovima su pronađeni predmeti koji su se stavljali uz pokojnike, a da je riječ o istočnim Germanima govore i specifično deformirane lubanje kao posljedica njihove prakse izduživanja lubanja u djetinjstvu.
Svi ukopi su sadržavali grobne priloge, među ostalim, pronađeni su željezni mač, brončana pinceta, srebrne ukrasne kopče, koštani češljevi, zlatne naušnice te staklene i jantarne perle.
Naselje ranog, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka se datira od 11. do 14. stoljeća, a uglavnom su pronađene otpadne jame s pretežito keramičkim materijalom. Tom periodu pripada i nekoliko većih bunara sa sačuvanim tragovima drvene oplate.
Istraživanje Arheološkog muzeja jedno je od njih dvadesetak koje je na tom potezu radilo nekoliko muzeja i privatnih firmi. Autori izložbe "JASA – rezultati arheoloških istraživanja lokaliteta Novi Čeminac–Jauhov salaš" su Jacqueline Balen, Jelena Boras, Ana Đukić, Anita Ivanković i Marin Mađerić.
Izložba donosi manji dio rezultata istraživanja, s obzirom da je građa u daljnjoj obradi. U Belom Manastiru će biti otvorena do 31. ožujka, a planira se da će biti postavljena i u Zagrebu te Osijeku.