"Naše analize pokazuju da potezi pojedinačnih zemalja poput postavljanja ograda, uporabe suzavca ili zapljene imovine, iako će skrenuti val migranta iz pojedine zemlje prema njihovom susjedu, neće učiniti mnogo kada je u pitanju ukupni broj migranata koji dolaze u Europu", kazala je koautorica izvješća Overseas Development Instituta (ODI) Jessica Hagen-Zanker.
"Kao što je jedan od ljudi s kojima smo razgovarali rekao: 'Kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore'", kaže ona.
ODI smatra da Europa mora djelovati odmah kako bi smanjila broj poginulih migranata na Mediteranu gdje je prošle godine život izgubilo gotovo 4.000 ljudi u pokušaju da dođu do Grčke i Italije. Ove godine poginulo ih je već četiristo.
Europske vlade trebale bi otvoriti konzularna predstavništva u zemljama poput Turske i Libije koja bi na licu mjesta mogla davali humanitarne vize ljudima koji imaju vjerodostojne zahtjeve za azil, kaže taj institut.
Osim toga, bilo bi sigurnije dopustiti izbjeglicama da lete izravno u Europu a za njih bi takva opcija bila i jeftinija nego da moraju plaćati krijumčarima. Takva bi varijanta pomogla i da se onesposobe mreže krijumčara koje se financiraju migrantskom krizom, kaže ODI, institut sa sjedištem u Londonu.
Više od 1,1 milijun ljudi koji bježe od siromaštva, rata i represije na Bliskom istoku, u Aziji i Africi došlo je do Europe prošle godine.
Napori Europe da odvrati migrante očito nisu uspješni, kaže ODI, čiji su članovi razgovarali s 52 migranta iz Sirije, Eritreje i Senegala koji su nedavno stigli u Njemačku, Britaniju i Španjolsku.
Njihovo je putovanje koštalo prosječno oko tri i pol tisuće eura. Hagen-Zanker kaže da su zatvaranja granica kontraproduktivna jer čine putovanja migranata skupljima čime njima ostaje puno manje financijskih sredstava kada dođu na odredište.
Institut tvrdi da, suprotno uvriježenom mišljenju, mnogi migranti napuštaju svoj dom bez slike o jasnoj konačnoj destinaciji. Njihova iskustva na samom putu i ljudi koje susreću informiraju ih kamo bi dalje trebali ići.
ODI je pozvao na pošteniji sustav odobravanja azila na razini EU-a i podjelu odgovornosti među zemalja Unije.