Dobrović: Potrebni su nam stručnjaci za izvlačenje novca iz EU fondova

  

Što će biti s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i hoćete li nastaviti s projektima sufinanciranja građana? 

U Fondu treba proanalizirati poslovanje i projekte jer ne nose svi jednaku financijsku korist niti osiguravaju smanjenje emisija. Vjerujem da će tu doći do promjene politike, sigurno ćemo pomagati građanima u pogledu povećavanja njihove održivosti jer neizolirane kuće su loša stvar, ljudi nisu svjesni da mogu potrošiti 50 posto manje goriva tijekom sezone. Još je prerano reći hoće li biti i još povoljnijih mjera za građane, kao i tko će biti na čelu Fonda.      

 

Radimo na projekciji proračuna za 2016., dobili smo želje pojedinih uprava oko rasta izdataka. Državna politika ići će na rezanje rashoda ili da se bar drže na istoj razini. Mislim da imamo potencijala povećati ukupnu aktivnost držeći isti limit kao i 2015. Ali, o tome je još prerano govoriti, jer imamo na raspolaganju vanjske izvore iz fondova EU-a. Proračun Ministarstva lani je iznosio 244 milijuna kuna, neće biti problem ostati u istim gabaritima, ako se to bude tražilo. Nastojat ćemo biti jako racionalni i odgovorni. S novcima državnih obveznika ponašat ćemo se odgovorno, uvijek postoje mogućnosti za uštede, samo ih treba pronaći. 

To će ovisiti o analizi koja će biti uskoro završena. Uključuje analizu troškova u ZagrebToweru za sve naše sastavnice prije i poslije preseljenja, pa ćemo vidjeti što to ekonomski znači. Postoje i stavke ugovora koje govore o trajanju, prijevremenom izlasku i troškovima koji bi se tu pojavili. Nakon provedene analize reći ćemo kako stoje stvari. Postoji mogućnost da se ugovor razvrgne, samo je pitanje koliko to košta i je li za državu razumno da to razvrgava.  

Redefinirat ćemo taj sustav, nije prirodno da prolaznost studija utjecaja na okoliš u Hrvatskoj bude čak 95 posto dok je, primjerice, u Švedskoj 55 posto. Ako sam vas angažirao da mi napravite studiju, onda vi morate biti neovisni da mi kažete kako je moj zahvat neprihvatljiv za okoliš, pa da odustanem od projekta. To je svojevrsni sukob interesa, što je država pomagala tako da je formirala povjerenstvo koje nije postavljalo suvišna pitanja. S redefiniranjem toga krenut ćemo praktički odmah.    

Da, mislim upostaviti kvalitetnu komunikaciju s udrugama. Vidjet ćemo točno formu kroz koju će to ići, da ne bude nikakvih barijera u pogledu izmjene informacija, u smislu prihvata prijedloga i primjedbi i da se time cijeli sustav poboljša. Vrlo često postoje nekakvi šumovi, prijepori do kojih nije trebalo ni doći. Sama komunikacija će već donijeti puno.  

To imam u planu, smatram da bi svaki park posjetiteljima morao omogućiti da konzumiraju nešto lokalno, ekološki proizvedeno, umjesto da tamo ljudi jedu tjesteninu i ragu proizvedene u Italiji. Nužna je integracija i uključivanje lokalnog stanovništa u parkove tako da oni mogu svoje proizvode tamo plasirat, a taj potencijal je još neiskorišten. Također ćemo aktivno poticati ekološku poljoprivredu jer je taj potencijal Hrvatske debelo neiskorišten. Ako dođete u neki kraj, da ga osjetite ne samo po vizuri, nego i po mirisu i nekakvoj tkanini ili tanjuru.

Ne trebamo se toga bojati nego hrabro krenuti u provedbu akcijskih planova koje ćemo zacrtati. Svi zakoni o gospodarenju otpadom imali su zacrtano odvojeno prikupljanje otpada i isticali su vrijedna svojstva pojedinih komponenti otpada. Sve je to pisalo još prije 20 godina, ali do toga nitko nije držao. Ako odredimo da je to važno i prioritetno i kažemo koje mjere ćemo provesti, onda nam ni rokovi neće biti problem.   

To je prioritet za Ministarstvo i državu jer doista trebamo zaštiti naše građane. Slavonski Brod je predugo izložen prekomjernim međugraničnim emisijama, međutim, to je međudržavno pitanje, gdje već postoji komunikacija između Hrvatske, BiH i EU. Na rješavanju tog problema radi međudržavna komisija koja će se sastati idućeg tjedna. Postoji sporazum koji je praktički pripremljen za potpisivanje između hrvatske Vlade i Vijeća ministara BiH o suradnji na zaštiti okoliša i održivog razvoja, pa mislimo da će to biti dodatni instrument kroz koji ćemo moći djelovati. Rafinerija nafte je privatno poduzeće u susjednoj državi, njihova proizvodnja je jeftina jer imaju niske standarde zaštite okoliša, a ljudi trpe. Preko granice ljudi isto trpe, međutim tamo rade, ljudi su gladni kruha i situacija je teška. Nije to jednostavno za riješiti, međutim, imamo nekih instrumenata pa ćemo nastojati tu biti što aktivniji. To sam naveo kao prioritetno pitanje i na prvoj sjednici Vlade, rješenje nije jedostavno, ali možemo krenuti odlučnije.   

     

Politika gospodarenja otpadom je područje gdje treba napraviti najsnažnije promjene. Sadašnja politika se još uvijek dominantno temelji na upravljanju, tj. postupanju sa smećem ili pomiješanim komunalnim otpadom, što je u stvari materija uništenih vrijednosti. Ipak se politika gospodarenja otpadom popravila u zadnjih desetak godina jer je strategijom iz 2005. bilo planirano preko 90 posto otpadnog materijala skupiti kao pomiješani komunalni otpad ili smeće, a danas je to reducirano na 70 do 80 posto. Međutim, promjene moraju biti snažnije. Svakoga dana suočavamo se s novim izazovima, imamo novi "paket" kružnog gospodarstva iz EU-a, sve ide ka tome da moramo iz temelja promijeniti odnos prema otpadu. Nažalost, gradnja ovako zamišljenih centara za gospodarenje otpadom ne omogućava ispunjenje ciljeva iz spomenutog paketa. To je naprosto u koliziji s tom idejom i zato trebamo revidirati tehnološke sadržaje i ciljeve koji su za centre predviđeni.  

To ćemo u komunikaciji s jedinicama lokalne samouprave staviti na stol, jer je to važan dio rješenja problema. Najčešće ljudi koji odlučuju o tome nemaju dovoljno jasan stav ni odlučnost, jer ovdje se radi o nužnoj promjeni ponašanja koja se traži od građana. Kako biste tražili od građana da se odreknu dijela komocije morate biti uvjereni da je to važno, a mi ćemo to kvanificirati ekonomski i ekološki, da znamo svi da je odzvonilo neodgovornom ponašanju prema otpadu.  Najvažnije je da se papir i plastika, koji mogu u dobroj mjeri ekonomski nositi sustav, moraju odvojeno prikupljati i to postupanje građana mora biti valorizirano. U velikoj mjeri zanemarena je mogućnost da ljudi kod kuće kompostiraju jer je to za komunalni sustav najjeftinije. Svako odvajanje smanjuje troškove i omogućuje zaradu. Ako netko ne želi odvajati otpad jer smatra da je njemu bitna komocija, onda to mora koštati, a razlika u cijeni mora biti višestruka. Konkretne mjere i provedbe definirat ćemo vrlo brzo, a sigurno će nastojati koristiti sve moguće potencijale u stvaranju kružnog gospodarstva s aspekta gospodarenja otpadom. Vidjet ćemo koje su mogućnosti s "eko dizajnom", utjecat ćemo na projektiranje proizvoda kako bi se mogli nakon uporabe reciklirati, mnogo predmeta koji se olako odbacuju, poput namještaja ili igračaka, mogu se i dalje koristiti. Kućno kompostiranje je efikasna i jeftina metoda na koju treba ukazati jer su naši djedovi imali male kompostare u vrtovima, a danas ljudi ošišaju živicu i to stave u vreću za smeće. Vrlo je bitna individualizacija odgovornosti, jer je najveći problem u zajedničkim objektima, gdje ima puno sustanara, da netko poštuje visoke standarde, a netko ne. 

  

Danas graditi spalionicu za miješani komunalni otpad ili smeće naprosto je iznimno loša i neodgovorna ideja, kada stavimo sve argumente na stol onda to nikome ne smije pasti na pamet. Danska, koja je prva u Europi po spaljivanju otpada, prije dvije godine donijela je strategiju izlaska iz spaljivanja u kojoj su izrijekom priznali da su pogriješili u pogledu postupanja s otpadom jer su ga promatrali isključivo kao izvor energije, iako je daleko vrijedniji kao sredstvo zaštite resursa. Kad reciklirate čuvate materiju, ali i energiju. Spaljivanje je jako skupo i štetno zbog emisija u okoliš, uvijek imate stanovito onečišćenje unatoč najmodernijim sustavima za pročišćavanje dimnih plinova. Prema tome, za spalionicu nema ni jednog razumnog argumenta, a puno ih je protiv.       

 

To je naša namjera i očekujem da će se to dogoditi. Mislim da je to logično jer sektor gospodarenje vodama prirodno pripada okolišu, voda je jedna od sastavnica okoliša. Ne bih htio da se to shvati kao uzimanje nekog važnog resora, gdje bi provodili neku svoju internu politiku. Inzistiramo na horizontalnom povezivanju među resorima, tako da se uklone mnoge barijere koje su postojale u horizontalnoj komunikaciji i rezultirale ukupnim smanjenjem efikasnosti Vlade. Formalna činjenica da ćemo to uklopiti u naše Ministarstvo ne znači da će se onemogućiti otvorenost dobrim prijedlozima za suradnju, rješavanje poljoprivrednih pitanja, navodnjavanje itd. Onečišćenje voda, primjerice rijeka, jedan je od glavnih razloga zašto će vode pripasti tom resoru.