"Današnji dogovor nedvojbeno znači da naša europska sveučilišta snaže svoju konkurentnost u globalnoj areni, postajući više no ikad ranije privlačnija nadarenim, ambicioznim i visoko obrazovanim ljudima iz drugih zemalja koji će ovdje dobiti znatno poboljšane uvjete", rekla je Cecilia Wikstroem, švedska europarlamentarka iz Saveza liberala i demokrata za Europu angažirana na utvrđivanju novih pravila.
Nova pravila spajaju dvije postojeće direktive, jedne za studente a druge za istraživače, kako bi se osiguralo da studenti i istraživači dobiju pravo ostati najmanje devet mjeseci nakon završetka studija ili istraživanja kako bi potražili ili pokrenuli svoj posao, a Europa imala koristi od njihovih vještina i znanja.
Danas o tome mogu li studenti i istraživači ostati nakon studija odlučuje zemlje članice svaka za sebe, a s novim pravilima bi studentima i istraživačima postalo lakše kretati se unutar EU-a. Oni bi morali samo obavijestiti zemlju članicu u koju se sele , primjerice na razmjenu u trajanju od jednog semestra, umjesto da moraju tražiti novu vizu i čekati da se ona obradi, kao što je to danas slučaj. Istraživači bi se, također, mogli seliti na duža razdoblja no što je to danas dozvoljeno, a mogli bi povesti svoje i obitelji kada se sele unutar Unije. Članovi njihovih obitelji imali bi pravo i raditi tijekom boravka u Europi. Studenti bi imali pravo raditi najmanje 15 sati tjedno.
Pored pravila za studente i istraživače nova direktiva donosi odredbe i za pripravnike i volontere u okviru Europske sheme za volontere koji će tako imati koristi od ujednačavanja uvjeta za ulazak u Europu i bolje zaštite kada se u njoj nađu. Također se predlažu i neobvezujuće odredbe za ostale volontere, učenike srednjih i osnovnih škola te au pair pomoćnike. To je prvi puta da se u zakon EU-a uključuju au pair pomoćnici u domaćinstvu iz trećih zemalja.
Politički dogovor sada moraju odobriti odbor za građanske slobode i parlament te Vijeće ministara.
Direktiva stupa na snagu dan nakon objave u službenom listu Europske unije, a nakon toga će države članice imati dvije godine da nove odredbe ugrade u svoje nacionalne zakone.