Projekt koji je počeo prije četiri godine na Trešnjevci 'pod okriljem noći', s obzirom da se radilo o ilegalnom oslikavanju javnog dobra, danas je dobrodošla turistička atrakcija koju Zagrepčani gledaju sa simpatijama, a koju podupiru Grad Zagreb i njegova Turistička zajednica te Vodoopskrba i odvodnja.
Dosad smo u brojnim zagrebačkim četvrtima oslikali stotinjak pumpi, a često se dogodi da nas ljudi, kada se pojavimo na nekoj lokaciji, pitaju gdje smo bili dosad, a ponekad nas ponude pićem i hranom, rekao je osnivač i organizator kolektiva Boris Bare za Hinu.
Zagrepčani te pumpe oduvijek doživljavaju kao mjesto okupljanja i druženja, tamo se uzimala voda ili prao veš, a i nama su upravo uspomene iz djetinjstva nerijetko inspiracija za pojedine motive, dodao je.
Zagrebačke pumpe postavljale su se na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u kvartovima gdje kućanstva nisu imala priključke na vodovod. Iako im je službeni naziv "Viktorija zdenci", među građanima su do danas upamćene kao 'Železni Francek' ili 'Železni Martin'.
Mnogima su one u djetinjstvu bile nezaobilazna postaja tijekom igri, s njih se pila voda u vrućim danima ili nakon bicikliranja, čistila pokoja ogrebotina ili blato s cipela prije odlaska kući. Nostalgija za tim vremenima vidljiva su i u radu kolektiva, pa već postoje pumpe s posvetama Batmanu, Zagoru, Simpsonima, Packmanu, Snoopyju, Rubikovoj kocki, ali i tipičnim zagrebačkim temama, tramvaju dvanaestici, gosponu Fuliru, tornju Cibone i grbu Zagreba.
Mnoge slike nastanu s povodom, uz neku obljetnicu ili događaj u gradu, a većina ih odražava umjetničke afinitete samih autora, nadahnute su glazbenom, filmskom ili likovnom umjetnošću, od Lou Reeda, Hendrixa i Nirvane do Picassa i Modriana.
Bare kaže kako je riječ o jedinstvenom projektu u svjetskim razmjerima, osobito što se njime spaja tradicija i suvremeni umjetnički izričaj. Ponegdje su već oslikavali pumpe, ali nikada ovako organizirano i tijekom više godina, rekao je.
Zadovoljan je što Zagrepčani sada primjećuju pumpe i ne prolaze pored njih kao kada su bile zapuštene i zahrđale, a drago mu je i što se o njima čulo i izvan Hrvatske i pisalo u Kini, Italiji, Irskoj, Francuskoj, Engleskoj, na Novom Zelandu.
Ne zabrinjava ga što je i rok trajanja njihovih slika kratak, što su podložne uništavanju i oštećenju, kaže da je sve to čar ulične umjetnosti, a oslikane pumpe se redovito obilaze i obnavljaju.
Osim pumpi, kolektiv oslikava klupe, zidove, namještaj, čak i kompjutorska kućišta, a ubuduće na sličan način žele od propadanja zaštititi željezne otirače za cipele koji se postavljaju ispred ulaza u zgrade, kao i sve zapuštenije 'štange za klofanje' tepiha.
Fotografije dosadašnjih radova "Pimp my Pumpa" postavit će se u izložbeno-galerijskom vagonu koji je dio Zbirke željezničkih vozila i dijelova Hrvatskog željezničkog muzeja, a čijom će se prodajom prikupljati sredstva za pomoć stradalima u potresu u Nepalu.
Ideja za humanitarni aspekt projekta pojavila se nakon što se jedan od članova kolektiva vratio iz potresom pogođenog Nepala, a uz fotografije "Pimp my Pump" radova, prodavat će se pedesetak najboljih fotografija hrvatskih državljana koji su zadnjih nekoliko godina putovali po Nepalu, a neki od njih bili su tamo i u vrijeme potresa.
U ostala tri vagona moći će se razgledati pumpe posebno oslikane za tu priliku i prikazivati filmovi, koje su ustupili Restart i Dokukino i među kojima je i film "Marley", dok se druženje očekuje u, mnogim putnicima omiljenom, 'buffet vagonu'.