"Djeca se pomoću ilustracija uče gledati, a kad kažem da uče gledati onda mislim na gledanje kao izazovan, problemski i sukreativan dijalog s tekstom i kontekstom", kazala je za Hinu autorica koncepta hrvatskog predstavljanja Nataša Govedić.
Nasuprot tome, pomoću crtića i mobitelskih aplikacija, djeca uče biti potrošači, ne razmišljati o slikama koje "troše", smatra ta teatrologinja, kazališna kritičarka i antologičarka.
"Ilustracija zaustavlja dijete i obraća se dječjoj mašti, izazivajući je na vlastite slike. Učenje gledanja pomoću slikovnice tako postaje metoda kasnije građanske slobode i nijansiranosti mišljenja i zato je jako važno boriti se za najviše kriterije ilustratorske umjetnosti za djecu", pojasnila je.
Osam mjeseci rada sažeto u arhivu i izložbama
Njezin koncept hrvatskog nastupa kao istraživačkog projekta pod nazivom "Živa voda pripovijeda", koji se bazira na "vodenom imaginariju" hrvatskog stvaralaštva za djecu u proteklih stoljeće i pol, obuhvaća kompleksnu platformu izložbi koje predstavljaju rezultat višemjesečnog rada na prikupljanju i istraživanju povijesti hrvatske ilustracije za djecu.
Govedić i kustosica Vanja Žanko više su od osam mjeseci istraživale arhivsku građu ilustratorske baštine od 1860. do 2015. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te Centru za dječju knjigu pri Knjižnicama Grada Zagreba.
Arhivska građa za izložbe skenirana je iz više od pet stotina (uz nekoliko tisuća pregledanih i obrađenih) knjiga, a rezultat je arhiv hrvatske ilustracije za djecu, snimljen i skeniran, interpretacijski obrađen i dopunjen nizom analitičkih tekstova okupljenih u opsežnom katalogu koji se također predstavlja u Bologni.
"Sad doista imamo dokaze – umjetničke arhive, izložbe i katalog - da je ilustracija za djecu legitimna i dugoročna umjetnička forma u kojoj gotovo svi likovni umjetnici kad rade za djecu pokazuju isti integritet kao i u svom radu za odrasle", kazala je Govedić.
Pet "pristaništa" u bogatim vodama povijesti hrvatske ilustracije
Središnja izložba pod nazivom "Pristaništa i duboke vode djetinjstva" nudi četiri paralelne povijesti hrvatske ilustracije kojima će se predstaviti 71 autor. Izložbe "Tintarnica", "Vodeni žig Ivane Brlić Mažuranić", "Šuma Koralja" i "Jedino kopno paluba" bave se ilustracijom od njezinih početaka i uspostavljanja ilustracije za djecu kao samostalne umjetničke discipline u Hrvatskoj, preko subverzivnih, utopijskih i distopijskih potraga za prostorima ideologijske slobode, do radova u kojima se ogleda zrelost umjetničkog riskiranja, eksperimentiranja i aktivnog dijalogiziranja s literarnim predloškom.
Izložbama su obuhvaćeni autori od Naste Rojc, Ljube Babića, Andrije Maurovića i Julija Meisznera, preko umjetnika kao što su Petar Orlić, Vladimir Kirin, Albert Kinert, Cvijeta Job, Ferdinand Kulmer, Pika Vončina, Mladen Veža, Otto Reisinger i Ana Kadoić, do Vasilija Jordana, Julija Knifera, Zlatka Boureka, Joška Marušića, Voje Radoičića, Tomislava Torjanca, Svjetlana Junakovića i Tomislava Tomića.
Peto "pristanište" hrvatske ilustracije je zasebna hrvatska grupna izložba natjecateljskog karaktera "Aquamarine Selection", koja će u Bologni predstaviti 14 suvremenih hrvatskih ilustratora. Neki od njih već su poznati i nagrađivani na međunarodnoj sceni, a drugi su još studenti, čiji su rad preporučile različite hrvatske likovne akademije.
Izbornici natjecateljske izložbe bili su članovi posebnog Povjerenstva za ilustraciju na čelu s muzejskom savjetnicom zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti Nadom Beroš, a ne kustoski tim. "Riječ je o izložbi koja favorizira eksperimentalnost u likovnom jeziku, a dodiruje i strip scenu", kazala je Govedić.
Nacionalni nasuprot nadnacionalnom identitetu u ilustraciji
Izložbe su rezultat prve povijesne i komparativne analitičke obrade teksta i slike u stvaralaštvu za djecu u Hrvatskoj. Pojedini autori, kao Tomislav Torjanac ili Tomislav Tomić, surađuju s najuglednijim svjetskim izdavačkim kućama, pa samim time stalno nadrastaju lokalni kontekst obraćanja.
"Imamo, nadalje, ilustratore koji se ne samo u hrvatskim nego i u europskim kontekstima smatraju mentorskim osobnostima, jer ne samo da su majstori ilustracije, nego su i predavači na brojnim visokoškolskim ustanovama", napomenula je Govedić.
Takav je primjer Svjetlan Junaković, vizualni umjetnik koji se u svojem kompleksnom polju djelovanja bavi i ilustracijom knjiga za djecu, koji je u Bologni predstavljen i samostalnom izložbom pod nazivom "Kabinet čudesa".
"Junaković je također primjer 'nadnacionalnog' autoriteta i zato što originalno objavljuje umjetnički priznate slikovnice na brojnim stranim jezicima, uvijek iznova promišljajući likovnu baštinu kao transgeneracijski arhiv", pojasnila je Govedić.
Izvan sajma održat će se i posebna izložba pod nazivom "Ilustracija u edukaciji", koja prati ilustratore kao zagovarače umjetnosti u školskim časopisima, a predstavit će izbor umjetnički izazovnih ilustracija iz triju najvažnijih hrvatskih časopisa za djecu – Radosti, Smiba i Modre laste.
Ključan izazov - budućnost vrednovanja ilustratorske baštine
Osim organiziranja grupnih izložbi u kojima se inzistira na zajedništvu domaćih autora s međunarodnom scenom, jedan od rezultata projekta je i utvrđivanje kompleksnih autorskih i uredničkih kriterija za kvalitetu dječje knjige, u čemu se surađivalo sa splitskom, zagrebačkom, riječkom i osječkom Akademijom za vizualne umjetnosti.
Pristup autorskog tima zagovara "dublju" ravnopravnost između najstarijih umjetnika, koji su radili početkom 20. stoljeća, i najmlađih, koji su još uvijek studenti na likovnim akademijama, istaknula je Govedić.
"Čitav proces doveo je također do profesionalizacije jezika promišljanja odnosa slike i teksta u knjigama za djecu", smatra.
Nažalost, koliko god slave stekli pojedini domaći ilustratori na međunarodnim scenama, vrata domaćih izdavačkih kuća često im ostaju zatvorena zbog manjka pedagoški stručnih kadrova na čelnim mjestima i manjka kulturne politike koja zagovara brižnost prema umjetničkom stvaralaštvu za djecu, upozorila je.
Stoga je, uz izazov prikupljanja i analize građe, te njezine sinteze u izložbama i katalogu, treći ključan stupanj projekta budućnost promišljanja ilustracije. "Treći je stupanj u budućnosti a trebao bi voditi pokretanju katedri za ilustraciju na domaćim akademijama, kao i demarginalizaciji ilustratorske umjetnosti u prostorima domaćih muzejskih i arhivskih institucija", istaknula je Govedić.
I katalog i izložbe koje je kustoski tim pripremio za Bolognu u tom bi smislu trebali u domaćoj javnosti pokrenuti drugačiji respekt i interes institucija prema umjetnosti ilustracije te općenito stvaralaštvu za djecu.
"Svaka artikulacija umjetničkog kapitala neminovno vodi do toga da se taj kapital drugačije vrednuje i u matičnoj zemlji", smatra Govedić. "Stoga se nadamo da će nastup Hrvatske u Bologni pridonijeti vrednovanju velikog ilustratorskog kapitala kojim Hrvatska raspolaže, jer iIlustratori su bili i ostali avangardisti djetinjstva, što znači da su mnogoj djeci uspješno poklonili one najvažnije, stvaralačke dozvole", poručila je.