Riječ je o promijenjenoj i dopunjenoj verziji autorskog djela našeg istaknutog baletnog plesača, pedagoga, koreografa, redatelja i dramaturga praizvedenog na pozornici zagrebačke nacionalne kazališne kuće 2001.
Lik Fausta jedan je od mitskih simbola misaone Europe, ambiciozni intelektualac koji je spreman trampiti svoj moralni integritet u zamjenu za moć spoznaje. Njegova priča postavlja neka od temeljnih pitanja čovječnosti i etike.
Faustovsku temu kao dio kolektivne memorije zapadnoeuropskog kulturnog kruga Šparemblek u svojoj koreodrami vizualno izražava kroz 17 izrazito atmosferičnih slika. Misaona su događanja interpretirana kroz pokret, slike i situacije koreografirane na odabrane srednjovjekovne vokalne skladbe nepoznatih autora, djela iz opusa Johanna Sebastiana Bacha te originalnu glazbu pijanista i skladatelja Nevena Frangeša, koje autor upotpunjava tekstovima Johanna Wolfganga Goethea i svojim vlastitim.
Prvi dio, koji sadrži sedam slika, uglavnom slijedi idejnu nit Goetheova predloška. Počinje s prizorom pod nazivom "Više svjetla!", s metaforičkim vapajem Fausta-Goethea "Mehr licht!", u potrazi za tajnom života izraženom kroz poruku "Dubito, ergo sum" (Sumnjam, dakle jesam). Slijedi Faustovo prihvaćanje saveza s Mefistom, te potom susret pomlađenog Fausta s Margaretom.
Drugi dio simbolično se bavi temom protesta protiv neobjašnjive moći manipulacije i lakoće raspolaganja tuđim sudbinama, sve do finala u kojemu se razotkriva sva jalovost Faustova pokušaja da predvlada ljudska ograničenja.
Iako nastao po zvuku i asocijaciji, "Johannes Faust Passion" nosi mnoga značenja. Glazbeno je uokviren Bachovom "Mukom po Ivanu", no Šparembleka na zanima božanska, Kristova muka - on se bavi ljudskom mukom, "mukom po Faustu", životom uokvirenim mukom rađanja i smrti, te najvećom mukom sumnje u smisao.
U konačnici, nakon svih moralnih padova, grešaka koje nisu opravdale savez, intervencija u prirodni poredak koje nisu iznjedrile smisao, Faustu ostaje tek novo kajanje: ni stari um, ni njegovo mlado tijelo nemaju više snage, on je tek krpeni lutak kojega finale početnom snagom Bachove "Muke" vraća ponovno na početak.
U predstavi pleše velik broj članova HNK-ova baletnog ansambla, a glavne likove na premijeri plesali su Guilherme Gameiro Alves i Edina Pličanić kao Mefisto i mitska žena demon Lilith, te Tamas Darai kao Faust i Iva Vitić Gameiro kao Margareta, koji su dobili velike ovacije i aplauz publike.
No, najveći aplauz dobio je sam Šparemblek, koji u predstavi potpisuje dramaturgiju, režiju, koreografiju i izbor glazbe.
Vrlo efektnu scenografiju napravio je Nenad Fabijanić, dok je za maštovite kostime odgovorna Dženisa Pecotić.