Prije Muzeja suvremene umjetnosti u Banjoj Luci, izložba je gostovala u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu, a u svibnju bi se trebala postaviti u beogradskom Muzeju povijesti Jugoslavije.
Zagrebački MSU tim gostovanjima obilježava stotu godišnjicu rođenja Vojina Bakića (1915.-1992.), umjetnika koji je ostavio trag na području cijele bivše Jugoslavije, a u Banja Luci će se predstaviti 150 njegovih radova, od čega sto skulptura iz svih stvaralačkih ciklusa. Izložit će se crteži, skice, makete spomenika, fotografska uvećanja, te audio i filmska građa, koji prikazuju društveno-političke prilike u kojima je stvarao, ali i životnu priču tog osebujnog umjetnika, najavljeno je iz MSU-a.
Uz Bakićeve, predstavit će se i radovi suvremenih umjetnika koji se bave njegovim spomenicima s različitih autorskih pozicija, od interpretacije modernističke baštine u radovima Marka Lulića, preko propitivanja utopijskih modela socijalističkog društva, odnosa prema tim fenomenima i pitanja gubitka društvenog sjećanja u djelima Davida Maljkovića, do kritike našeg odnosa prema spomenicima NOB-a u radovima Igora Grubića.
Izložbu prati opsežan dvojezični katalog s tekstovima desetak uglednih hrvatskih i inozemnih povjesničara umjetnosti i kritičara, Tonka Maroevića, Zvonka Makovića, Ješe Denegrija, Nataše Ivančević, Henryja Meyric-Hughesa, Leile Topić i Gala Kirna, te s pretiskom tekstova iz publikacija o Bakiću iz pedesetih i šezdesetih godina.
Bakićeva retrospektiva prva je stručna valorizacija i objektivna interpretacija njegova stvaralaštva, čime je na neki način ispravljena nepravda s obzirom da je on, unatoč tituli jednog od najznačajnijih predstavnika hrvatskog kiparstva modernizma 20. stoljeća, posljednjih desetljeća bio zapostavljen.
U Zagrebu se održala od prosinca 2013. do ožujka 2014., potaknuvši rasprave o sudbini spomenika NOB-a i odnosu prema toj baštini, s obzirom da je njegov najznačajniji spomenik 1992. u Kamenskoj miniran i posve uništen, a spomenik na Petrovoj gori rapidno propada.
Tijekom gotovo 50 godina stvaralaštva Bakićev se visokokvalitetni rad afirmirao na prestižnim svjetskim umjetničkim smotrama, a u povijesti umjetnosti zapamćen je po tome što je početkom šezdesetih promijenio način oblikovanja monumentalne spomeničke skulpture - ideološki zadatak lišio je naracije, a apstraktnim jezikom visokog modernizma uzdigao je skulpturu do univerzalnog znaka.
Za tu je retrospektivu njezina kustosica i urednica kataloga Nataša Ivančević dobila nagradu Hrvatskog muzejskog društva, a autorice likovnog postava i suradnice bile su umjetnikove unuke, arhitektice Ana Martina Bakić i Vjera Bakić.
Gostovanje izložbe u Banjoj Luci financira Zaklada Hrvatska kuća, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.