Jezidi, kojih je oko 600.000 i sebe smatraju narodom, a u lingvističkom i širem kulturološkom smislu pripadaju Kurdima, navode arabisti, najvećim dijelom žive u dijelovima sjevernog Iraka, a ima ih u Siriji i Turskoj, odakle su mnogi emigrirali u Europu. Pripadnici radikalnog sunitskog pokreta koji su osvojili djelove Iraka i Sirije progone jezide na vjerskoj osnovi smatrajući ih "štovateljima vraga" koji moraju prijeći na islam.
Većina onih koji su pred naletom IS-a uspjeli naći spas na obroncima planine Sindžar ostala je na kurdskom području sjevernog Iraka te žive u improviziranim logorima, napola dovršenim nastambama ili čak pod mostovima. Kažu da je svijet, nakon progona kojem su bili izloženi u kolovozu, zaboravio na njihove nevolje.
Malobrojni koji su uspjeli umaći iz ruku radikalnih džihadista svjedoče o tome da su bili mučeni, silovani, izgladnjivani, prenosi BBC. Jezide, međutim, posebno zabrinjava sudbina žena i kćeri koje su ostale u rukama džihadista te ih diljem regije prodaju kao seksualno roblje. Samo mali broj njih uspio je pobjeći.
Jedna od takvih je i Adla, žena koja se ovih dana uspjela ponovno naći sa svojim suprugom u izbjegličkom logoru u gradu Zako, nakon 38 dana provedenih u zatočeništvu kamo je dospjela zajedno s ostalima iz svoga sela.
"Prvo sam bila odvedena u kuću u Mosulu, koja je bila prepuna žena, zaključanih prozora i vrata, okružena stražarima", svjedoči ona. "Svakih dan-dva upadali su ljudi, trgajući nam marame s glave kako bi procijenili koju od nas žele. Odabrane bi izvlačili iz sobe potežući ih za kosu", priča Adla, vidno potresena.
Dodaje kako su je premještali s mjesta na mjesto te da je pritom vidjela kako su njezine prijateljice bivale žestoko pretučene i silovane. Jednoj od njih i njezinu malenom sinu prijetili su vatrenim oružjem. Nju su ekstremisti jedno vrijeme poštedjeli jer je bila trudna, no sve više se brinula za vlastitu sigurnost. Kada su jednoga dana muškarci došli kako bi odveli djevojčice među njima, žene su odlučile pobjeći i po cijenu da ih uhvate i ubiju.
Stručnjak za manjine Khidher Domle prikuplja informacije o lokacijama na kojima su zatočeni jezidi u dijelovima Iraka pod kontrolom Islamske države, neki od njih u zatvorima, neki zatočeni na drugim, improviziranim mjestima.
"Situacija je nevjerojatna, osobito u Mosulu i Tal Afaru", navodi on, dodajući da međunarodna zajednica ne ispituje situaciju smatrajući nemogućim da Islamska država otme tako velik broj žena. Po njegovim riječima, jezidi su posebna meta radikalnih džihadista koji žele stratešku kontrolu nad njihovom zemljom, ali i zbog njihova vjerovanja koje sunitski ekstremisti smatraju heretičkim. "Oni smatraju da jezidi nemaju nikakva prava i da im nije mjesto u Islamskoj državi", ističe Domle, navodeći da žele protjerati jezide, a njihove žene, ako se ne žele obratiti na islam, koriste kao roblje i ratni plijen.
Mlada neimenovana neudana žena, dvadesetogodišnjakinja, svjedoči o tome što je preživjela u zatočeništvu džihadista Islamske države, odakle je pobjegla prilikom zračnih napada na njihovo uporište lutajući potom tri dana u potrazi za sigurnošću.
"Tukli su nas užadima, izgladnjivali, tjerali da se umivamo u nafti. Pokušali su odvesti moju prijateljicu i ona si je prerezala žile", priča djevojka, zabrinuta za one koje su ostale zatočene.
"Prodat će djevojčice bilo kome tko ih želi kupiti - djevojčice od devet godina nadalje. Neki ljudi kupuju dvije-tri, čak četiri ili pet odjednom. Sramota", priča ona dok njezina teta, čije su dvije djevojčice također nestale, nariče moleći svijet da im pomogne vratiti otete.
Jedina jezidska članica iračkog parlamenta Vian Dakheel, u čijoj kući u Irbilu trenutačno živi više od trideset izbjeglih rođaka, smatra da će zapadna vojna intervencija protiv Islamske države pomoći u oslobađanju jezidskih zatočenika.
"Publicitet bi nam pomogao, kao onda kada se gospođa Obama zauzela za djevojčice koje je u Nigeriji oteo Boko Haram. Mi smo ovdje manjina i iz nas ne stoji nikakav moćan lobi koji bi nas podupro. Tražimo potporu onih vlada koje skrbe o ljudskim pravima i čovječnosti", kaže parlamentarka, i sama ozlijeđena i na štakama nakon prošlomjesečnog stradanja u helikopterskoj nesreći prilikom dostave humanitarne pomoći.
Za obitelji nestalih žena i djevojaka vrijeme istječe. Oni strahuju da ih, ne budu li brzo pronađene, više nikada neće vidjeti.