Knjiga govori o tragediji komunizma koja je nakon raspada Sovjetskog Saveza kulminirala u etničkim sukobima, građanskim ratovima i terorizmu. Potresne sudbine ljudi svih naraštaja i društvenih slojeva, čije je ispovijedi S. Aleksievič godinama bilježila te ih pomnom dramaturgijom stopila u "roman glasova", svjedočanstva su o iznimnoj snazi i izdržljivost ljudskog bića, ali i o njegovoj okrutnoj prirodi, kaže se u opremi knjige izdane u Ediciji Božičević i u prijevodu Fikreta Cacana.
"Povijest zanimaju samo činjenice, a emocije ostaju izvan kadra. Nemaju običaj pripuštati ih u povijest. A ja pak gledam na svijet očima humanista, a ne povjesničara. Divim se čovjeku…", objašnjava u predgovoru autorica svoj rad.
No, dok su ljudi ranije bili spremni umrijeti za svoje ideale, nakon raspada Sovjetskog Saveza počelo je "second hand vrijeme", život "bez povijesti". Tisuće novih emocija, stanja i reakcija… Odjedanput je sve oko nas postalo drukčije: natpisi, stvari, novci, zastava… i sam čovjek, kaže autorica.
Svetlana Aleksievič (1948.) godine 2000. napustila je Bjelorusiju i desetljeće provela u egzilu. Dobitnica je brojnih nagrada, među kojima su Lajpciška nagrada za europsko razumijevanje (1998.), Herderova nagrada (1999.), Mirovna nagrada Erich Maria Remarque (2001.)i Nacionalna nagrada američkih kritičara (2006.).
Nominirana je za Nobelovu nagradu za književnost. Nakon pojave "Rabljenog doba" dobila je i prestižnu Mirovnu nagradu Udruženja njemačkih knjižara 2013., koja se dodjeljuje književnicima, znanstvenicima i umjetnicima za iznimne doprinose u širenju ideje mira.