Središnje mjesto u njezinu radu pripada proučavanju književnosti hrvatske moderne s komparativnog aspekta, a kako je ocijenjeno u časopisu br. 5. Croatica et Slavica Iadertina, koji joj je bio posvećen, Košutić-Brozović bila je i autoritativna proučavateljica hrvatskoga književnog prevođenja te istraživačica rada hrvatskih književnih povjesničara.
Rođena je 13. siječnja 1929. u Zagrebu, kad je njezina teta Sida Košutić, sestra političara Augusta Košutića, već objavljivala književna djela. U Zagrebu je polazila njemačku osnovnu školu, pa je njemački jezik rano dobro svladala, kasnije i cio niz drugih jezika. Klasičnu je gimnaziju završila u Zagrebu 1947., a na Filozofskom fakultetu u rodnom gradu diplomirala je 1953. južnoslavenske jezike i književnosti te francuski jezik i književnost. Apsolvirala je engleski jezik i književnost. Na tom je fakultetu disertacijom "Francuske književne pobude u časopisima hrvatske moderne" doktorirala 1965.
Javila se u Krugovima 1954. člancima o Matoševoj i Baudelaireovoj poeziji, a pisala je i o Beckettu, Faulkneru i Marguerite Duras.
Važniji su joj radovi "Stanisław Przybyszewski i hrvatska moderna", "Časopis hrvatske moderne 'Mladost' i strane književnosti", poglavito disertacija objavljena u Akademijinu Radu 1969., koja je još prije objavljivanja potaknula interes za proučavanje moderne općenito te uloge časopisa u književnom životu. Pisala je i o "Evropskom okviru hrvatske moderne", o "Hrvatsko-slavenskim književnim odnosima u doba hrvatske moderne" te "Ulozi Zadra u književnom životu hrvatske moderne".
Bavila se također teorijom i praksom prevođenja. Analizirala je dijalekt kao medij hrvatskoga književnog prevođenja standardnojezičnih tekstova. Prevodila je s francuskoga, engleskoga, španjolskoga i njemačkog jezika. U "Čitanci iz stranih književnosti I-II" prikazala je za srednjoškolce svjetsku književnost. Na Filozofskom fakultetu u Zadru predavala je kolegij svjetske književnosti. Godine 1990. dobila je Nagradu "Ivan Filipović".