Godine 2009. oporba je reizbor predsjednika Ahmadinedžada ocijenila lažiranim i prosvjedovala na ulicama na što je režim odgovorio oštrim represijama koje su potresle Islamsku Republiku.
Vrhovni vjerski vođa ajatolah Ali Hamnei koji, prema ocjeni analitičara, želi da ove godine izbori budu uredni, mirni i čisti, pozvao je Irance da izađu u velikom broju "i pokažu povjerenje u režim".
Kandidati
U utrci za predsjednika bilo je osam kandidata do početka tjedna kada su se povukli reformator sa slabim izgledima Mohamad Reza Aref te konzervativni kandidat Golam Ali Hadad-Adel.
Povlačenje Arefa pozdravio je bivši reformski predsjednik Muhamed Hatami i pozvao naciju da sudjeluje na izborima i svoj glas da Hasanu Rohaniju koji je ostao jedini službeni predstavnik umjerene i reformatorske struje te su mu Arefovim povlačenjem povećani izborni izgledi.
Hadad-Adel se povukao kako "bi pomogao konzervativcima", kako je sam obrazložio u izjavi za televiziju.
U utrci ostaje pet konzervativaca - Said Džalili (47), Ali Akbar Velajati (67), Muhamed Bager Galibaf (51), Muhamed Garazi (72) i Mohsan Rezaj (58), od kojih posljednja dvojica nemaju većih izgleda.
Džalili, glavni iranski pregovarač za nuklearni program blizak je vrhovnom vođi Aliju Hamneiju, kojem je četiri godine bio šef kabineta. Promatrači mu zamjeraju nepopustljivost u pregovorima s velikim silama o nuklearnom programu. Koliko je to moguće procijeniti u zemlji u kojoj ne postoje izborne ankete, Džalili, doktor političkih znanosti, smatra se izbornim favoritom. Bivši je pripadnik vojske i u Iransko-iračkom ratu izgubio je dio noge.
Velajati, kojega podržava šijitski kler kritizirao je Džalilijevu metodu pregovora s velikim silama (Kinom, Sjedinjenim Državama, Francuskom, Velikom Britanijom, Rusijom i Njemačkom). Da je bio manje nepopustljiv mogao je dogovoriti ukidanje sankcija koje su teško pogodile zemlju. Pedijatar po struci i bivši ministar vanjskih poslova prije nego što je postao savjetnik vrhovnog vođe, Velajati obećaje da će, bude li izabran, primijeniti politiku "konstruktivnog popuštanja", a istodobno braniti iransko pravo na nuklearni program.
Mohsen Rezaj bio je predsjednički kandidat i 2005. te 2009 kada je dobio tek 1,7 posto glasova.
Hasan Rohani (64), klerik blizak bivšem predsjedniku Hašemiju Rfsandžaniju, poznat je kao voditelj pregovora o nuklearnim pitanjima u doba vladavine reformatorskog predsjednika Hatamija do 2005. Godine 2003. Rohani je pristao na prekid obogaćivanja uranija i primjenu dopunskog protokola Sporazumu o neširenju oružja čime je omogućio nenajavljene inspekcije nuklearnih postrojenja u Teheranu. Ima podršku obojice svojih bivših suradnika, nekadašnjih reformskih predsjednika Rafsandžanija i Hatamija.
Zadnji konzervativni kandidat Muhamed Garazi (72), bivši ministar za naftu i telekomunikacije, nema većih izgleda.
Vijeće čuvara ustava, moćno tijelo koje ne bira narod već je blisko vrhovnom vođi, isključilo je iz utrke ukupno 19 kandidata, među kojima i bivšeg predsjednika Rafsandžanija, bivšeg ministra vanjskih poslova Manušera Motakija i šefa kabineta aktualnog predsjednika Rahima Mašhaija.
Siromaštvo u 4. naftnoj sili svijeta
No 50,5 milijuna birača više je zabrinuto kako preživjeti, jer u Islamskoj Republici koja raspolaže četvrtim svjetskim zalihama nafte, više od 50 posto od stanovništva živi ispod praga siromaštva. Inflacija iznosi 31 posto, a nacionalna valuta rijal slaba je i podložna devalvacijama.
Troškovi "potrošačke košarice" rasli su 63 posto na godinu, tvrde analitičari. U osam godina Ahmadinedžadova predsjedničkog mandata kupovna moć pala je za 70 posto, navodi Međunarodna federacija za ljudska prava, zabrinuta porastom siromaštva zbog ekonomske krize izazvane sankcijama.
Ali Hamnei, vođa u političkim i duhovnim pitanjima, ekonomiju je uglavnom prepustio predsjednicima države i strani mediji pretpostavljaju da bi ekonomska pitanja mogla presuditi među konzervativnim kandidatima.
Građanski rat u Siriji učinio je Iran još izoliranijim. Međunarodna zajednica zamjera Iranu potporu režimu sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Optužuju Teheran da Asadov režim opskrbljuje oružjem te izravno sudjeluje u sukobu putem libanonskog šijitskog pokreta Hezbolah.
Ograničen manevarski prostor predsjednika
Ako na izborima 14. lipnja i pobijedi kandidat reformske struje, promatrači se pitaju koliki će biti njegov manevarski prostor. O temeljnim pitanjima odlučuju vrhovni vjerski vođa Ali Hamnei i Čuvari ustava, tijelo koje brine da je politika u zemlji u skladu s islamskim ustavom. Veliku ulogu u zemlji imaju i Čuvari revolucije, grana iranske vojske osnovana nakon revolucije 1979. godine koja broji oko sto tisuća pripadnika i za koju se smatra da je namjestila izbore 2009. Zbog međunarodnih sankcija kojima se Iran kažnjava zbog navodnog razvoja nuklearnog oružja, oni su postali stvarna gospodarska snaga u zemlji, tvrde analitičari.
Bude li novi predsjednik voljan poboljšati stvari, morat će pritisnuti režim da učini ustupke u nuklearnim pitanjima i poboljša gospodarsko stanje, a to će biti teško, drže stručnjaci.
Vjeruju da je Ahmadinedžad, koji je šokirao svijet sumnjičavim izjavama da se holokaust uopće dogodio ili prijetnjama da će Izrael izbrisati s geografske karte, bio puki izvršitelj Hamneijeve volje te da je svojim retorikom otežao međunarodni položaj Irana.
"Danas 2013., Iran na međunarodnoj sceni ima manje prijatelja kako na Zapadu tako i u regiji u odnosu na 2005., kada je Ahmadinedžad preuzeo dužnost", kaže Mohamed Saleh Sedghian, voditelj Arapskog centra za iranske studije u Teheranu.
Ne dobije li nijedan kandidat 50 posto glasova 14. lipnja, drugi će se krug između dvojice vodećih kandidata održati tjedan dana poslije.