Bajramović, od čijeg je ispitivanja sud odustao jer je duže vrijeme ignorirao pozive za svjedočenje, a policija ga nije mogla naći na prijavljenoj adresi, u razgovoru za Feral Tribune 1997. je ispričao da je Merčep dobro znao za zločine nad zarobljenim civilima, iako osobno nije sudjelovao u likvidacijama.
Tvrdio je i da je on osobno odgovoran za smrt 86 ljudi od ukupno 280 osoba koje je Merčepova postrojba navodno ubila u Gospiću i Pakračkoj Poljani.
Đikić se na sudu prisjetio da je, nakon što se Bajramović javio i ponudio intervju, s nekoliko kolega pokušao procijeniti autentičnost njega kao svjedoka jer je "Feral" od 1993. do 1997. objavio čak 50-ak članaka o zbivanjima u Pakračkoj Poljani. Analizom njegovih tvrdnji, ali i provjerom kod tadašnjih tužitelja Ante Nobila i Tihomira Rubeše, "Feralovi" su novinari zaključili da je Bajramović vjerodostojan svjedok koji je zaista bio u Pakračkoj Poljani i znao što se tamo događalo, kazao je Đikić.
Dodao je i da je nakon objavljivanja intervjua njegova redakcija primila više telefonskih prijetnji, ali da ga Barjarović nikada nije demantirao ili tužio, kao što to nije učinio ni Merčep.
Osim Đikića na suđenju su svjedočili i drugi novinari koji su pisali o Merčepu i događajima u Pakračkoj Poljani - Andreja Latinović, Igor Zovko, Tihana Tomičić, Robert Naprta i Igor Čumandra, a s iskazima novinara suđenje će se nastaviti 6. lipnja.
Merčepu se kao ratnom zapovjedniku pričuvnog policijskog sastava sudi za odvođenje, zlostavljanje, mučenje i ubijanje pedesetak civila sa zagrebačkoga, kutinskoga i pakračkog područja. No, on tvrdi da nije kriv i poriče i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom.
To je na suđenju, nasuprot iskazima žrtava, posvjedočilo i nekoliko "merčepovaca" te članova tadašnjeg političkog vrha poput Vladimira Šeksa i ratnog ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića.