Ideja profesora iz Teksasa o preventivnom napadu na sjevernokorejske dalekometne balističke rakete "sjajna je - ako je vaš cilj početi rat koji bi mogao usmrtiti desetke tisuća ljudi na Korejskom poluotoku i okolici", piše Menon.
Bilo kakav pokazatelj da Bijela kuća planira takav odgovor posijao bi paniku u američkih saveznika u regiji, a to su Južna Koreja i Japan, objašnjava taj profesor s newyorškog sveučilišta te ističe da "Seul i Tokio od Washingtona traže stabilnost, a ne ponašanje nadahnuto (sjevernokorejskim vođom) Kim Jong-unom".
Razumnijim se čini prijedlog o uključenju Kine u rješavanje krize. Kina ima najveći utjecaj na izoliranu komunističku Sjevernu Koreju i najviše joj pomaže te bi trebala "mirno udaljiti Kim Jong-una s vrha litice".
No zagovornici takve politike zaboravljaju da je Kina na razum pozivala baš sve strane, kako Sjevernu Koreju tako i Zapad. Kini najmanje odgovara ratni scenarij jer bi i sama mogla biti uvučena u rat ili se naći preplavljena izbjeglicama iz zaraćenog Korejskog poluotoka.
Argument da kineski predsjednik Xi tek treba telefonski pozvati mladog Kima da se smiri neuvjerljiv je kao i očekivanje da Izrael posluša SAD kada mu poručuje neka odustane od širenja kolonija na okupiranoj Zapadnoj obali ili neka prestane s vojnim akcijama u Gazi.
Prijedlozi da se Sjeverna Koreja privede razumu "mrkvom" kroz razne poticaje imaju smisla jer diplomacija, iako slabašna, jedina je mogućnost da Sjeverna Koreja odustane od svog nuklearnog programa.
Međutim, nije dobro nuditi poticaje "mladom i neiskusnom vođi" usred krize jer "nijedna zemlja - čak ni Sjeverna Koreja - neće naučiti lekciju iz krize ako prijetnjama da će početi rat isposluje nagrade".
Najbolje je zato djelovati minimalno jer nakon zveckanja oružjem svi će se vratiti pregovorima i suradnji.
Posebnu kritiku Menon upućuje američkoj politici koja desetljećima jamči sigurnost svojoj saveznici Južnoj Koreji i zato su nepotrebne "dramatične demonstracije kao što su preleti zrakoplova B-52 i B-2 iznad Južne Koreje".
Takve akcije ne služe kao sredstvo odvraćanja, već "samo podižu temperaturu u Pyongyangu", piše. Dodaje da "SAD već ima znatnu vatrenu moć na Sjevernom Pacifiku, a južnokorejske oružane snage dobro su uvježbane, visoko motivirane, opremljene mrežom modernog oružja. Dovoljno".
Pyongyang bi mogao testirati svoju raketu Musudan na 100. rođendan utemeljitelja Sjeverne Koreje, djeda današnjeg 30-godišnjeg vođe, piše autor i zaključuje da nakon toga nova upozorenja neće biti potrebna i tada nastupa "vrijeme za početak kreativne diplomacije".