Mjesta su jedno od drugoga udaljena tek koji kilometar, sve procesije zapravo sudjeluju u velikoj laičkoj procesiji "Za Križen", a idu smjerom kazaljke na satu. Procesija se neprekidno održava više od pet stoljeća, a 2009. je uvrštena na Popis svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a.
Procesije kreću bez obzira na vremenske prilike, kao što je bilo i večeras kada je na Hvaru padala lagana rosulja, tisuće vjernika se putem i u crkvama mole i pjevaju starinske korizmene napjeve prolazeći kroz sva mjesta, a da se pri tom nigdje ne smiju susresti.
Ovogodišnje križonoše su: Nikola Belić (Jelsa), Marin Crnčić (Pitve), Teo Grgičević (Vrisnik), Toni Carić (Svirče), Marin Stipetić (Vrbanj) i Tonči Keršić (Vrboska). Svi oni imaju svoje pomoćnike i pratnju, a nose križeve koji su teški od 6 do 12 kilograma. Na otoku Hvaru je velika čast biti križonoša, što je najčešće povezano s dubokom vjerom ili osobnim zavjetima. Zato će slijedeći križonoša koji se primjerice prijavi u Jelsi na red doći tek 2043., a slično je i u drugim mjestima.
Ključni trenutak je svakako doček jelšanske procesije na Pjaci. Rijetko tko želi propustiti taj prizor kad križonoša nakon cijele noći provedene u procesiji, potpomognut od strane pomoćnika, ukosi Križ i zatrči se prema svome župniku, a ovaj prema njemu. Tada obojica kleknu, padnu u zagrljaj ljubeći i križ i jedan drugoga. Na posljetku župnik s propovjedaonice upravi riječ svima i s Križem im udijeli blagoslov, nakon čega odlaze na počinak, da bi se u poslijepodnevnim satima opet okupili u crkvi za bogoslužje Velikog petka.