Izraelski premijer Benjamin Netanyahu u rujnu je poručio kako Izrael neće dopustiti Iranu da prijeđe crvenu liniju u procesu obogaćivanja uranija koji može voditi k razvoju nuklearnog oružja, piše BBC i podsjeća da su Sjedinjene Države redovito favorizirale pregovore kao "najbolji pristup".
Izraelski analitičari različito tumače premijerove tvrdnje da Iran pregovorima sa Zapadom kupuje vrijeme potrebno za nuklearno naoružanje.
"On (Netanyahu) uopće ne blefira", drži general Giora Eiland, bivši čelnik izraelskog Vijeća nacionalnog sigurnosti i podsjeća da je 2010., te 2012. Netanyahu naredio vojsci da bude spremna za prevenetivni napad na Iran.
Za odluku o pravom trenutku za napad najvažniji su izraelski obavještajni podaci, a bivši šefovi izraelskih obavještajnih službi usprotivili su se tada ocijenivši da bi napad bio "neuspješan i kontraproduktivan".
Izraelski preventivni napad na irački nuklearni reaktor Osirak 1981., "za deset je godina unazadio" iračke kapacitete te bi se slično moglo postići s Iranom, kaže dr. Shmuel Bar iz Instituta za politiku i strategiju. On drži da je takav učinak moguć samo ako se napad izvede dovoljno rano, a to je ovo proljeće, prije nego Iran uđe u "zonu imuniteta", točku u kojoj bi udar na njegova nuklearna postrojenja postao nedjelotvoran.
Dio analitičara ističe da se Netanyahu u svojim odlukama vodi i povijesnim kontekstom, piše BBC i citira njegovu izjavu iz siječnja "Povijest neće oprostiti onome tko ne zaustavi iranski nuklearni program".
Netanyahu je i ranije uspoređivao iransku nuklearnu krizu s neuspjehom međunarodne zajednice u 20. stoljeću da spriječi Drugi svjetski rat i holokaust. No Yossi Melman, jedan od vodećih izraelskih novinara za sigurnosna i obavještajna pitanja takvu usporedbu drži glupom i nepotrebnom.
Premijerova česta upozorenja tumači kao želju da zapravo ništa ne poduzme.
"Ako previše pričate tada ne vjerujem da nešto kanite i učiniti", kaže Melman uvjeren da Izrael neće napasti Iran iz mnogih razloga "ali iznad svega zato jer SAD ne želi da Izrael napadne Iran".
Većina Izraelaca protivi se vojnom napadu, prema anketama iz 2012., što neki analitičari tumače željom da se očuvaju dobri odnosi sa SAD-om.
"Kada javnost ne bi vidjela napad kao stvaranje napetosti u izraelsko-američkim odnosima, tada bi potpora bila mnogo veća", kaže dr. Yhuda Ben Meir iz Nacionalnog instituta za sigurnosne studije.
S druge strane, Izrael nije unaprijed obavijestio SAD kada je napao reaktor Osirak u Iraku niti sirijski reaktor pa bi tako mogao postupiti i u slučaju Irana.
Za dio izraelske javnosti i iranska vojna prijetnja i moguć preventivni izraelski napad obično su blefiranje. Tako grafički dizajner Ronny Edry, osnivač pokreta "Israel Loves Iran" (Izrael voli Iran) kojim je u godinu ostvario kontakte Izraelaca i Iranaca putem Facebooka s više od 108.000 "lajkanja" drži napad nerealnim.
"S tim (potencijalnim) ratom iz Irana živimo više od deset godina" i nijedna od dviju zemalja neće napasti drugu "jer bi to značilo sigurno zajedničko uništenje", kaže Edry, no također upozorava.
"No ako previše brbljate o ratu to je stvarno opasno jer u jednom trenutku morat ćete se dokazati, morat ćete krenuti i zato ono što nam sada stvarno treba je smiriti stanje. "