Pod stručnim vodstvom botaničara organizirane su edukativne ture, a ispred infocentra parka u vratarevoj kućici dijeljene su brošure i plakati "Proljetnice u Hrvatskoj". U brošuri DZZP govori o proljetnicama s kojima se susrećemo na livadama i u šumama, onim najzanimljivijim i najprivlačnijim, s posebnim naglaskom na rijetke, ugrožene i/ili zaštićene. Među najpoznatijim proljetnicama su visibaba, jaglac, šumarica, proljetni drijemovac, ljubica i pasji zub.
Javna ustanova "Maksimir" u svojem priručniku "Maksimirske proljetnice" opisuje gotovo sve proljetnice koje se mogu vidjeti u parku. Tako se, ističu, posjetitelji mogu i sami upoznati s najčešćim vrstama i naučiti ponešto o njima.
Ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode Matija Franković istaknuo je kako danas imamo dva proljeća - jedno je ono koje za koji dan počinje i njegovi su glasnici biljke proljetnice, a drugo su djeca.
Istaknuo je kako edukativnu akciju u parku Maksimiru tradicionalno organiziraju s Javnom ustanovom "Maksimir", gdje mladu generaciju uče "pristojnom odnosu prema prirodi" - da se proljetnice ne beru, da ih treba gledati u prirodi i u njima uživati te shvatiti njihovu važnu ulogu u našem životu. Sada, u rano proljeće, dok druge biljke još ne cvjetaju, proljetnice su važan izvor nektara i peluda kukcima koji ih obilaze i tako oprašuju.
Ravnatelj Javne ustanove "Maksimir" Saša Banić rekao je da tom edukativnom akcijom obilježavaju proljeće, ali i početak obrazovanja djece koje će trajati do zime. Istaknuo je da su prošle godine imali više od 4000 djece u školi u prirodi. "Djeca su bolji zaštitari prirode od roditelja, to sam u puno slučajeva vidio, ali još treba podizati tu svijest, a preko djece i u njihovim roditeljima", ustvrdio je.
U posljednjim desetljećima čovjekov pritisak na prirodu sve je veći pa su proljetnice, kao uostalom i mnoge druge biljke, izravno ugrožene čovjekovim djelovanjem. DZZP ističe kako se branjem nadzemnih dijelova zaštićenih proljetnica za osobne potrebe one posebno ne ugrožavaju, ali se degradira estetska vrijednost prirode, a ostalim posjetiteljima prirode onemogućuje uživanje u njima. Za razliku od toga, skupljanje cijelih biljaka uzrokuje njihovo trajno uklanjanje sa staništa, čime se znatno utječe na veličinu njihovih prirodnih populacija.