O utemeljenosti žalbe odlučuje petočlana komisija velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava. Ako komisija utvrdi da su navodi iz žalbe opravdani, o prvostupanjskoj presudi odlučivat će u žalbenom postupku veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava, što bi, kako navodi agencija, moglo do konačne presude potrajati i koju godinu. Ako se žalba Slovenije odbije, prvostupanjska presuda postat će pravomoćna, navodi Slovenska tiskovna agencija.
Presudom koju je Europski sud za ljudska prava objavio 6. studenog 2012. Sloveniji je naloženo da državljanima BiH Emini Ališić i Azizu Sadžaku, starim štedišama Ljubljanske banke u toj državi, isplati po 4.000 eura na ime naknade za nematerijalnu štetu te nadoknadi sudske troškove.
Uz to, sud je od Slovenije zatražio da u roku od šest mjeseci od prvostupanjske presude prihvati sistemske mjere za isplatu više od 8.000 sličnih slučajeva štediša u BiH, na isti način kako je to bilo omogućeno štedišama Ljubljanske banke u njenim podružnicama u Sloveniji, jer je riječ o tzv. pilot-presudi.
Slovenija se na prvostupanjsku presudu žalila u predviđenom tromjesečnom roku, navodeći da njome nisu pravilno utvrđene činjenice. Slovenija tvrdi da devize starih deviznih štediša Ljubljanske banke Sarajevo nisu završile u Sloveniji te da prvostupanjska presuda, kojom je odgovornost za neisplaćenu štednju pripisana Sloveniji, odudara od dosadašnje prakse Europskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima. Osnovna teza Slovenije je da je za staru deviznu štednju jamčila bivša federacija, da se radi o sukcesijskom pitanju i da bi obveze prema štedišama morale preuzeti države sljednice.